Da li trbušnu aneurizmu zbog povećanog rizika od pucanja treba operisati ili ne, uskoro će moći da se izračuna uz pomoć matematičke formule. U istraživanju koje će doprineti da se jedno od najurgentnijih stanja u medicini bolje kontroliše, učestvuju i naši stručnjaci.

Do kakvih su sve saznanja u dosadašnjem radu došli, referisaće na 65. internacionalnom kongresu Evropskog udruženja kardiovaskularnih i endovaskularnih hirurga, koji će se održati od 21. do 24. aprila 2016. godine u Beogradu.

Posle 40 godina u Beogradu ponovo će se okupiti najpriznatiji svetski stručnjaci za srce i krvne sudove, koji će tokom četiri dana razmeniti iskustva i predstaviti novine u transplantaciji srca, koronarnoj hirurgiji, poremećajima srčanog ritma. Takođe, i u hirurgiji aorte, endovaskularnim procedurama na grudnoj i trbušnoj aorti, oboljenjima koronarnih i perifernih arterija i venskog sistema.

"Na sesiji o istraživanjima u kardiovaskularnoj medicini, prvi put ćemo i mi aktivno da učestvujemo", kaže profesor dr Lazar Davidović, direktor Klinike za vaskularnu hirurgiju Kliničkog centra Srbije, koji je predložen za novog predsednika Evropskog udruženja za kardiovaskularnu hirurgiju.

"Osim kliničkog rada, kardio i vaskularni hirurzi bave se i bazičnim istraživanjima što je prethodnih godina bila privilegija najrazvijenijih zemalja. Dakle, distancu koja postoji između nas i savremenog sveta uspevamo da skratimo."

Kakve rezultate će predstaviti naši stručnjaci?

"Radimo istraživanja o faktorima koji doprinose rupturi aneurizme trbušne aorte. Ovo stanje zahteva da se problem reši u roku od nekoliko sati od momenta nastanka, inače pacijent umire. Samo prošle godine operisali smo 86 takvih slučajeva, a od 1991. do kraja 2015. godine više od 1.300. To je trenutno najveća pojedinačna svetska serija. U našoj kući tzv. elektivno operativno lečenje trbušne aorte kod dobro pripremljenih pacijenata ima smrtni ishod u svega jedan odsto slučajeva. Ali, ako se operiše hitno, nepripremljen pacijent zbog rupturirane aneurizme trbušne aorte, smrtnost je značajno veća."

Kako se može znati da će doći do rupture aneurizme?

"Do sredine osamdesetih godina smatralo se da je glavni predznak njen prečnik, a onda se utvrdilo da uticaja imaju i drugi faktori. Radimo bazična istraživanja upravo u ovoj oblasti, sa ciljem da se proceni kada je optimalan momenat za operaciju aneurizme trbušne aorte da bi se sprečile fatalne komplikacije."

Ko su kandidati za operaciju?

"Treba operisati svakog pacijenta sa aneurizmom trbušne aorte koji ima simptome, ali i svakog sa aneurizmom većom od pet centimetara, čak iako nema simptome. Mogu, međutim, da rupturiraju i aneurizme manje od četiri centimetra, ukoliko osoba ima izrazitu hipertenziju, hroničnu opstruktivnu bolest pluća, a u perspektivi će se pokazati da li još neki biomehanički i biohemijski faktori koji se rutinski ne koriste u dijagnostici, mogu da utiču na određivanje momenta operacije."

Ima li zaokreta u samom tretmanu pacijenata sa aneurizmom?

"Prethodne decenije insistiralo se na endovaskularnim procedurama koje su značajno unapredile lečenje oboljenja krvnih sudova, pre svega aneurizme. Ali, kao nijedna druga, tako ni endovaskularne nisu idealne. Pored niza prednosti imaju i nedostatke, limite, indikacije i kontraindikacije. Period iza nas pokazao je nedostatke pre svega kada su u pitanju dugoročni rezultati. Idealne procedure nema, svaka će najbolje rezultate pokazati ako se primenjuje u skladu sa indikacijama. Veoma je opasno neopravdano širiti indikacije da bismo pokazali kako nešto može da se uradi. Jedna od naših studija se bavila srednjoročnim rezultatima endovaskularnih procedura na trbušnoj aorti."

Na osnovu čega bi mogla da se donese bolja odluka?

"Postoje dva markera: napon i snaga u zidu aneurizme. Pokušavamo da utvrdimo kakva je korelacija između ta dva parametra, pri čemu se jedan suprotstavlja aneurizmatskoj rupturi, a drugi je podstiče, kako bismo pronašli egzaktan brojčani pokazatelj koji će da ukaže koja aneurizma je u opasnosti da pukne a koja ne. Preliminarni rezulatati postoje, ali nisu dovoljno precizni. Moguće je da će u budućnosti taj matematički podatak nedvosmisleno moći da pokaže koja aneurizma treba da se operiše, a koja ne."

Da li na aneurizmu mogu da ukažu i neki simptomi?

"Bol u donjem delu leđa koji podseća na lumboišijalgiju i bubrežnu koliku često zapravo izaziva aneurizma trbušne aorte koja je velika, neprepoznata i pritiska lumbalnu kičmu. Običnim pipanjem trbuha može da odredi da li pacijent ima aneurizmu, i ukoliko se u to posumnja, treba da se uradi ultrazvučni pregled. U više od 95 odsto slučajeva na ovaj način može da se postavi dijagnoza aneurizme, kakvih je osobina, koje su joj dimenzije i da li zahteva operativno lečenje."

Koje novine će još biti predstavljene na kongresu?

"Biće prikazani radovi o tretmanu oboljenja krvnih sudova vrata, koji se bave procenom koja metoda je najbolja. To se ne odnosi samo na hirurške tehnike, nego i na anesteziološki postupak. Za nas je ovo veoma značajno, jer u Srbiji veliki broj ljudi ima oboljenja karotidnih arterija. U poslednjih pet - šest godina moždani udar je najčešći uzrok smrti žena u Beogradu, ali i u celoj Srbiji. Ogroman je klinički značaj ove studije, jer blagovremenom intervencijom na karotidnim arterijama moždani udar može da se spreči. A kada se on desi, kasno je za bilo kakvu hiruršku intervenciju. Mi ćemo, pored kliničkih, prikazati na sesiji o istraživanjima i naše rezultate koji se odnose na bolest karotidnih arterija."

Tekst: B. Laćarak

Izvor: Novosti