U čemu je razlika između bola i bolne patnje, zašto toliko ljudi pati od hroničnog bola, koje psihološke metode mogu da nam pomognu u prevazilaženju ovih stanja, samo su neke od tema Pitera Przekopa koji je svoju doktorsku karijeru posvetio lečenju hroničnog bola, piše Lepa & Srećna.

- Hroničan bol, ili nemogućnost izlečenja, povezan je sa akutnim bolom, ali je različit. Bol je senzacija koju proizvode senzorni događaj protekao iz nekog dela telesnog tkiva. Senzacija brzo putuje do mozga da nam kaže kako nešto nije u redu. Obično se ovo dešava usled povrede ili neke vrste oštećenja tkiva. Posedujemo vrlo specifične reflektore u koži, organima, kostima i većini ostalih tkiva, koji nam pomažu da osetimo bol. Ovi receptori prepoznaju prisustvo ove (štetne) stimulacije, ili oštećenja i stvaraju poruku koja se šalje mozgu. Poruka ide vrlo specifičnim putem, koji se brzo prenosi tkivom do mozga preko kičmene moždine i govori nam da nešto nije u redu: tako osećamo oštećenju telu - tvrdi dr Piter Przekop doktor osteopatije u novoj knjizi Pobedite hroničan bol, izdavačke kuće Psihopolis. 

Kada prvi put osetimo bol, on je akutan, što znači da je nastao nedavno. Do akutnog bola dolazi da bi nam dao do znanja da, šta god bilo to što radimo, (ili nam se dešava) izaziva štetu telu. Signalizira da smo u opasnosti i da treba prestati s tim što činimo i potražiti sigurnost, pomoć. Kada to učinimo, uskoro bi trebalo da započne oporavak, a bol bi trebalo da se umanji ili potpuno mine za katko vreme. Ovaj proces bi obično trebalo da se uveliko odvija tokom prve nedelje posle povrede i, u zavisnosti od ozbiljnosti oštećenja, trebalo bi da se završi u roku od nekoliko mesece. S povredama ili bolestima koje uzrokuju akutni bol, osećaj bola služi kao radnja koja štiti živote. 

U nekim slučajevima, bol se nastavlja i napreduje duže od tri meseca, odnosno i nakon normalnog period oporavka. Tada bol postaje hroničan. Ovaj proces nije adaptivan, to jest, ne pomaže da nam ide bolje u životu, ne pomaže nam da preživljavamo.  Umesto toga, može da postane vrlo vrlo onespokojavajući i da ima ozbiljan negativan uticaj na naše živote. Iako je hroničan bol vrlo veoma rasprostranjen, nije prihvatljiv. Ne samo da nema funkciju pomaganja našim životima, već nam i otežava.  

NA SLEDEĆOJ STRANI PROČITAJTE O VEŽBAMA KOJE ĆE VAM POMOĆI U IZLEČENJU OD HRONIČNOG BOLA

PageBreak

Sposobnost izlečenja

Vežbe koje vam mogu pomoći da pobedite hroničan bol zasnovane su na filozofiji čigonga, kineskoj disciplini koja kombinuje položaj tela, disanje, mentalno fokusiranje i usmeravanje energije. Ostalo su “miosaone” vežbe, koje će vas pripremiti da započnete i neke iskustvene vežbe. 

Pre nego što počnete sa samim vežbama, trebalo bi da znate da mozak, um i telo imaju sposobnost izlečenja. Možete da koristite svoju sposobnost izlečenja korišćenjem vaše životne energije. Za lečenje je potrebno da umirite svoj um koristeći disanje i pokrete. Pokreti mogu da budu kretanje tela ili kretanje energije u telu. Trebalo bi, takođe, da naučite pasivno posmatranje. To znači da jednostavno posmatrate dopuštajući informacijama da dođu do vas putem direktnog doživljaja. Da bi to postigli, potrebno je da umirite svoj um i budete voljni da se izlečite. Kada vam je um smiren, dozvolićete prirodnim mehanizmima u telu da ga sami izleče. Kada ste dostigli smirenost uma, možete dozvoliti informacijama da dolaze do vas. Trebalo bi takođe, da dopustite sebi da budete izlečeni. Ovo se radi tako što zaustavite aktivnu kontrolu, umirite um i dozvolite sebi da koristite prirodne mehanizme kako biste se izlečili. Trebalo bi da naučite i da koristite namernost, to je prosto postojanje volje ili namere da se nešto ostvari.

Vežba uma 

Zatvorite oči i pratite svoje misli. Jednostavno dozvolite mislima da vam prolaze kroz um i posmatrajte ih. Pokušajte da na njih gledate kao da gledate film. Prosto osetite kakav je osećaj posmatrati misli umesto da budete u njima.

PROČITAJTE JOŠ: ŠTA SE DEŠAVA U TELU AKO TRLJATE KAŽIPRST SAMO 1 MINUT: probajte čudesnu japansku metodu protiv bolova

Vežba disanja 

Zatvorite oči, sedite uspravno na stolici držeći stopala na podu i stavite ruke u opušten položaj. Pokušajte da držite kičmu pavo tako što kukove namestitie da je podupru. Sada, i dalje zatvorenih očiju pimetite da li vam se um umirio ili i dalje ide svojim tokom. Ako je i dalje aktivan, to onda može biti rad intelekturalnog uma u kom dominira analitičko razmišljanje ili emocionalnog uma u kom dominiraju emocionalna stanja. Sada usmerite pažnju na disanje, prvo na udisaj dok vazduh ulazi na nos, obratitie pažnju na to kakav je osećaj kad vazduh prolazi kroz nos, pa ide sve do pluća, a zatim na izdisaj dok se vazduh oslobađa u atmosferu. Dok kontinuirano poklanjate pažnju disanja, svesno ga usporavajte. Pokušajte da dodjete na šest do osam udisaja u minuti ukoliko možete. Trudite se da postignete što više možete i da vam u isto vreme bude prijatno. Ne dozvolite da vam fokusiranost na brojanje udaha skrene pažnju s cilja. Počećete da primećujete kako usporavanjem disnaja počinjete da se opuštate i umirujete um. Na kraju ćete umiriti um i počećete da tonete u stanje čistog posmatranja bez ikakvog suđenja o mislima koje prolaze kroz svest. Potrudite se da vreme udisaja bude isto kao i vreme izdisaja. Između udisaja i izdisaja dah zadržite u sebi samo deo sunde. 

Vežbu radite deset do petnaest minuta dnevno ako je moguće ili koliko često ste u mogućnosti. 

Tekst: Žaklina Milenković

Izvor: Lepa & Srećna