Nada Medić iz Beograda se od 2010. godine bori sa teškim dijagnozama. To letovanje je promenilo njen život iz korena. Nasred plaže u Haniotiju, u Grčkoj, slučajno je napipala kvržiću i od tada je krenula njena lavovska borba.
"Nisam odmah otišla kod lekara. Majka mi je tada pala i povredila se, bila joj je potrebna operacija i ja sam potpuno usmerila energiju na nju. Kada sam konačno otišla na pregled, lekari su zakazali prvi termin tek za decembar, a tada je bio septembar. Onda sam odlučila da potražim drugo mišljenje i privatni lekar mi je odmah rekao da situacija nije dobra", priča Nada.
Ubrzo je usledila operacija, u poslednjem trenutku. Nalaz je pokazao da je karcinom u uznapredovalom stadijumu.
"Bila sam početak četvrtog stadijuma. Da sam došla ranije, možda bi sve bilo drugačije", rekla nam je Nada.
Operacija je trajala više od 3 sata, a lekari su joj bukvalno u poslednjim trenucima spašavali život.
Psihički šok i borba za normalan život
Nakon operacije, Nada je započela hemoterapije. Pripremala se, kupila perike i marame, čitala sve što je mogla o bolesti. Ipak, kad joj je kosa počela da opada, doživela je ogroman šok.
"Mislila sam da sam spremna, ali nisam bila. Kad sam videla kako mi pramenovi ostaju u ruci, to je bio veliki šok. Odmah sam otišla kod frizerke i obrijala glavu. Sve koji su plakali izbacila sam iz kuće. Rekla sam im da ne mogu da dolaze kod mene i plaču", rekla nam je Nada.
Nada je nastavila da živi kao i pre. Išla je na roditeljske sastanke, pratila svoju ćerku Milicu kroz odrastanje, nije dozvolila da bolest preuzme njen identitet.
"Gurala me je želja za životom. Htela sam da vidim kako mi ćerka upisuje srednju školu, kako nalazi momka, kako postajem baka, da ljuljam unuče. To me drži u životu", rekla nam je Nada.
Rak se vratio, ali ni nada ni borba nisu prestale
Godine su prolazile, ali bolest nije odustajala. Nakon devet godina, kancer se vratio na drugu dojku.
"Kad sam prvi put operisana, pitala sam doktore da mi odmah odstrane i drugu dojku jer su me upozorili da mogu da očekujem da se karcinom javi i na njoj. Rekli su mi: 'Niste vi Anđelina Džoli da izvoljevate'. Na kraju se ispostavilo da sam bila u pravu", rekla nam je Nada.
Nakon druge operacije, usledile su nove terapije, nova hemoterapija, ponovni gubitak kose.
"Sada imam metastaze na jetri i kičmi, imam vodu u plućima u kojoj su pronađene kancerogene ćelije. Pijem lekove umesto hemoterapije, ali oni nose svoje nuspojave - ruke mi se osipaju, imam čir na želucu, nervozna creva. Jedno lečim, drugo strada", rekla nam je Nada.
Snaga porodice i važnost podrške
Nada ističe da je njena porodica bila njena najveća snaga.
"Moj suprug i ćerka su bili uz mene u svakom trenutku. Muž mi je rekao: 'Istrajaćemo. Moramo da idemo u Pariz, jer nismo bili na medenom mesecu.' Putovali smo, obišli Tursku, Španiju, Veneciju, Trst... Uživali smo u svakom trenutku, i za ovu godinu planiramo putovanja iako ne znam još kako ću proći na pregledima", rekla nam je Nada.
Ali Nada zna da nisu sve žene te sreće.
"Mnoge žene ostaju same. Muževi ih napuste, deca imaju svoje obaveze i ne stižu da ih obiđu. A niko ne može da razume kroz šta mi prolazimo",kaže Nada.
Prvi susret sa dijagnozom i strah od smrti
U trenutku kada su joj saopštili dijagnozu, prvo joj se javio strah od smrti.
"Bila sam uplašena, prestravljena, plašila sam se da ću da odem a da nisam neke stvari obavila koje sam trebala. Nisam uopšte očekivala jer u mojoj porodici niko nije imao tako neki problem. Svi su doživeli duboku starost. Plašim se. Još uvek. Išla sam kod psihologa, pričala sa sveštenikom. Nekad imam uspone, nekad padove, ali ne odustajem", rekla nam je Nada.
Njena ćerka Milica tada je bila 8. razred, a nakon što joj je majka saopštila da boluje i da će da ide na operaciju, nije joj bilo lako. Pored brige za majkom brinula je i kako će se opremiti za maturu, želela je da majka bude sa njom u tim trenucima.
"Rekla sam joj o čemu se radi, da ću nositi periku i ići na operaciju. Zamolila sam učiteljicu da obrati pažnju da li će biti promene u ponašanju. Pripremila sam je ali pitala se kako će da kupi haljinu za maturu. Dogovorile smo se da to obavimo u etapama, jedan dan haljinu, drugi dan ostalo jer sam se ja puno umarala. Ona je brinula kako ću ja da odem sa njom, nije joj bilo do haljine nego do toga da odemo zajedno", rekla nam je Nada.
2013. godine Nada se susrela sa još jednim problemom, tačnije nuspojavom lekova zbog kojih joj je endometrijum zadebljao pa je morala da operiše jajnike i matericu, tačnije da joj urade histerektomiju.
Danas se nada lavovski bori, a nakon operacije obe dojke i histerektomije, lekari su joj pronašli joj teških dijagnoza.
"Operisala obe dojke, matericu, jajniku, sad imam promene na jetri, imam metastaze u kičmi... Radim sve ove preglede i treba da mi menjaju lek. Te metastaze su fokusirane i kako kažu, dobro je dok miruju. Ne bi valjalo da puknu jer može da ode na kosti i onda sam gotova. Karotide su mi malo zapušene ali nije strašno, bolje je nego što je bilo prošle godine. Holesterol mi je povišen, to moram da regulišem", priča Nada.
Poruka drugim ženama
Nada je deo udruženja za podršku ženama obolelim od raka "Budimo zajedno" i smatra da su takve organizacije od neprocenjive važnosti.
"Pomažu savetima, razgovorima, aktivnostima. Kad odem tamo, vratim se raspoložena. Povrati mi se energija", priznaje Nada.
Na kraju, Nada ima jasnu poruku za sve žene:
"Idite na redovne preglede. Ne gubite nadu. Živite svaki dan kao da je poslednji. Zahvalim se Bogu svako jutro što sam živa i svako veče što sam dočekala još jedan dan. Još uvek nisam završila sve što imam u životu. Još uvek nije kraj."
Udruženje koje vraća nadu
Udruženje žena obolelih i lečenih od raka dojke "Budimo Zajedno" osnovano je 2010. godine kao dobrovoljna, humanitarna, nevladina i neprofitna organizacija. Okuplja žene koje su obolele i lečene od raka dojke, članove njihovih porodica, prijatelje i sve koji žele da pruže podršku u borbi protiv ove bolesti.
Naša misija je da ženama koje očekuje lečenje, koje su trenutno na lečenju ili su ga završile, pružamo iskustvenu, savetodavnu i psihološku podršku. Takođe, radimo na prevenciji i podizanju svesti zdravih žena o značaju preventivnih pregleda, posebno samopregleda, ultrazvuka i mamografije, kao ključnih dijagnostičkih metoda.
S obzirom na to da je Srbija i dalje među evropskim zemljama sa visokim brojem obolelih od raka dojke, udruženje kontinuirano ukazuje na potrebu redovnih pregleda i odaziva na skrining programe.
Više informacija o aktivnostima i projektima udruženja možete pronaći na zvaničnoj veb stranici (budimozajedno.rs), kao i na društvenim mrežama.
Ukoliko i vi želite svoju priču da podelite sa našim čitaocima, možete nam pisati na mejl redakcija@lepaisrecna.rs. Hajde da jedni drugima budemo podrška!
BONUS VIDEO:
Još uvek nema komentara - sjajna prilika da pokreneš diskusiju.