Lea Bjusnel iz Džersija izgubila je svog oca, 59-godišnjeg Garija, samo deset nedelja nakon što mu je dijagnostikovan najopasniji oblik raka – rak pankreasa.
Njegova borba počela je mnogo pre same dijagnoze, ali su simptome ovog karcinoma mesecima ignorisali ili pogrešno tumačili. Lekari su bolove u stomaku i gubitak apetita pripisivali običnim tegobama poput kile ili kamena u žuči.
"Godinu dana je osećao tegobe i išao kod lekara, ali su ga svi uveravali da nije ništa ozbiljno. Te reči sada odzvanjaju kao propuštena šansa za ranu dijagnozu", priča Lea.
Tek kada je u martu 2020. bol postao nepodnošljiv, Gari je otišao u hitnu pomoć, gde su urađene ozbiljnije analize. Skener je pokazao tumor na jetri – sekundarni. Primarni tumor bio je skriven u pankreasu. Uskoro je stigla i potvrda: rak pankreasa, četvrti stadijum. Bez mogućnosti operacije. Bez realnih opcija za izlečenje.
Porodica se nije predavala – posećivali su privatne lekare, istraživali po svetu, tražili čudo. Ali čudo nije stiglo. Doktor im je otvoreno rekao: "Imate između osam i dvanaest nedelja života bez terapije." Iako je Gari primio jednom hemioterapiju, organizam je bio suviše slab da izdrži više.
Ubrzo se javila žutica – znak otkazivanja jetre. Poslednje dane proveo je u odeljenju za terminalne pacijente, uz svoju ćerku, koja je bila pored njega kad je izdahnuo 15. maja, mesec dana pre svog 60. rođendana.
Ovaj karcinom naziva se "tihi ubica". Simptomi su često nejasni i mogu se pripisati običnim stomačnim smetnjama: bol u gornjem delu stomaka, mučnina, dijareja, zatvor, gorušica, gubitak apetita, neobjašnjiv gubitak kilograma. Upravo ta "neozbiljnost" znakova dovodi do toga da u 80 odsto slučajeva bude dijagnostikovan tek kad je već kasno.
Kada tumor preraste mogućnosti hirurškog odstranjivanja, lečenje se svodi na ublažavanje simptoma. Više od polovine pacijenata ne poživi ni tri meseca, a prognoze za preživljavanje su u proseku 2 do 5 godina od dijagnoze.
Rak pankreasa je podmukao, jer se razvija tiho. Organi ga "kriju", a simptomi ne liče na one koje ljudi povezuju sa kancerom. Lea zato poručuje:
"Ako vas telo upozorava, slušajte ga. I ne prihvatajte odmah da je ‘sve u redu’. Tražite drugo mišljenje. Vi najbolje znate kako se osećate."
Leina poruka je jasna i duboko potresna: ne odustajte dok ne dobijete odgovore. Uporne stomačne tegobe i slabost, promene apetita – sve to zaslužuje pažnju. Ne mora da znači najgore, ali ignorišete neke simptome, stanje može da postane veoma teško pa i nepopravljivo. Pročitajte i gde se oseća bol kad je napadnut pankreas.
BONUS VIDEO:
Još uvek nema komentara - sjajna prilika da pokreneš diskusiju.