Posle dvadeset godina provedenih u Italiji, gde je otišla početkom devedesetih, Anđelka Vukotić je 2013. godine donela odluku koja joj je promenila život iz korena. Iako je prevodilac po zanimanju, radila je najrazličitije poslove – od bankarstva do poslastičarstva.

A onda joj se ukazala prilika da učestvuje u prestižnoj trci jahtama Amerikas kap (America's Cup), kao koordinator tima zaduženog za VIP goste. Od tog trenutka njen život dobija elemente filma sa hepiendom.

– Sudbina me je odvela na drugi kraj sveta! Moj partner Klint Džouns je Novozelanđanin iz Ouklenda. Upoznali smo se pre nekoliko godina dok sam živela u Italiji, a radili smo zajedno u San Francisku za Amerikas kap. Posle završetka takmičenja logično pitanje je bilo: šta sad? Da li nazad u Evropu, u moj deo sveta, ili u njegov? Odlučili smo da provedemo nekoliko zimskih meseci na Novom Zelandu, jer je tamo letnja sezona, pa da se vratimo u Evropu. A onda sam upoznala ovu divnu zemlju i posle mesec dana shvatila da bismo mogli da produžimo boravak na neodređeno vreme – priča Anđelka. 

Naravno, lepota dalekog sveta je samo bonus uz ono što je suština ove avanture – ljubav! Pitamo je čime ju je Klint osvojio:

– „Kliknula“ sam na njegov osmeh, hronično dobro raspoloženje i optimizam. Slažemo se odlično, iako smo odrasli i živeli u različitim svetovima. Njega fasciniraju naš čvrst karakter, istorija i gostoljublje, a i gastronomski specijaliteti. Ja volim njihovu praktičnu prirodu, jednostavnost i dobrodušnost. A i roštiljijade su svaki čas – sa osmehom priča Anđelka. 

Novi Zeland je najudaljenija zemlja na svetu iz naše perspektive. U to se dobro uverite kada krenete na put: potrebno vam je, u najboljem slučaju, tridesetak sati, s presedanjima, jer ne postoji direktan let. 

– Ali, isplati se! Kada se priviknete na vremensku razliku (Novi Zeland je ispred nas 10-12 sati, zavisno od letnjeg ili zimskog računanja vremena), počinjete da shvatate dobre strane tolike daljine. Pored beskrajnih zelenih predela i divnih plaža, specifičnost ove zemlje su i njeni stanovnici. Ljudi su neposredni, prilično neformalni, javljaju vam se i osmehuju na ulici bez obzira na to što vas ne znaju. A ako primetite da idu bosi, ulicom ili u samoposluzi, budite sigurni da su pravi Novozelanđani: komoditet je zakon! U početku sam se zaricala da se to meni nikada neće desiti, ali pogazila sam reč pre nekoliko meseci – veselo priča naša sagovornica.

Kada dođete na Novi Zeland, ono što će vas posebno fascinirati jesu boje.

– Zeleno je ovde zelenije! Možda je tajna i u nezagađenom vazduhu... Priroda je veličanstvena. Ako ste gledali film Gospodar prstenova, koji je ovde sniman, znate o čemu pričam. Zemlja je okružena vodom sa svih strana, a svuda unaokolo su zeleni brežuljci i doline, na kojima pasu ogromna stada ovaca. Ovakve ptice nećete videti nigde na svetu, a može vam se desiti i da iz kafića pored plaže gledate igru delfina ili, ako imate više sreće, kitove u potrazi za hranom u zalivu preko puta. Nećete videti jedino zmije – ovde ih jednostavno nema – priča Anđelka.

Australija je na „samo“ tri sata leta iz Ouklenda, pa se tretira kao prvi komšiluk. Dok je Klint bio na poslovnom putu, Anđelka je iskoristila nekoliko dana za posetu ovom kontinentu. 

– Bila sam u Brizbejnu i Gold Koustu – surferskom raju na 50 km odatle. Zoovrt ili pre rezervat u našem smislu reči, nalazi se u predgrađu Brizbejna. Ali najjači utisak ponela sam iz hotela: kada sam ujutru otvorila prozor, kengur je začuđeno pogledao ljudsko biće (mene!) koje ga uznemirava dok doručkuje. Videla sam i koale, papagaje, pustinjskog psa dinga, đavola iz Tasmanije... Dnevna karta je 30 australijskih dolara, a doživljaj je neprocenjiv – oduševljeno kaže Anđelka.

Kao i u Australiji, hrana na Novom Zelandu je raznovrsna, a razlog je to što su obe – zemlje došljaka.

– Možete naći sve kuhinje sveta: kinesku, indijsku, italijansku, japansku... A ja sam pronašla i naše gore list – zemljake koji se ovde bave proizvodnjom kobasica! Roštilj, uglavnom na gas, ovde je dominantan. Svaka kuća koja drži do sebe ima jedan, makar na terasi. Drže ih i u parkovima i na plažama, gde se mogu zajednički koristiti – kaže Anđelka.

America's Cup je najstariji trofejni sport na svetu, nastao 1851. godine, a nazvan je po brodu America, koji je osvojio trofej na prvom takmičenju oko ostrva Vajt. Priča kaže da je engleska kraljica Viktorija posle trke upitala ko je osvojio drugo mesto. Odgovor je bio: „Vaše veličanstvo, ne postoji drugo mesto...“ 

Tekst: Dragana Aleksić