U prisustvu svetlosti hlorofil (supstanca koja daje lišću zelenu boju) oslobađa kiseonik i proizvodi ugljene hidrate, koji omogućuju rast biljke. Ovaj složeni proces naziva se fotosinteza.

Korenje služi za uzimanje rastvorenih mineralnih elemenata iz zemlje. Ono nije sposobno da apsorbuje ni najmanji organski ili čvrst element. To znači da je važno da zemlja sadrži određenu količinu vode, ali isto tako i mikroorganizme, koji imaju zadatak da razlažu organsku materiju i oslobode mineralne elemente iz kojih je sastavljena. Biljkama je potrebna određena količina hraniva (makro i mikro elementi) iz zemljišta. Ako ih ne mogu usvojiti iz supstrata, biljke počinju da boluju, ali ako ih imaju previše, oni mogu biti otrovni za njih. Biljka usvaja iz zemljišta (supstrata) makroelemente: azot (N), fosfor (P), kalijum (K), magnezijum (Mg), kalcijum (Ca) i sumpor (S), koji su im potrebni u većim količinama, i neke elemente u tragovima ili mikroelemente: bor (B), kobalt (Co), bakar (Cu), gvožđe (Fe), mangan (Mn), molibden (Mo) i cink (Zn). Svaki od tih elemenata ima određenu ulogu u ishrani i fi ziologiji biljaka.

Azot iz zemlje potiče velikim delom od organskih materija koje bakterije razlažu, ulazi u sastav biljnog tkiva i od velikog je značaja za rast biljke. Podstiče razvoj lišća i zeljastih stabljika. Vazduh koji udišemo sadrži 79 procenata azota, najčešće neupotrebljivog. Jedino su mahunarke (od ukrasnih biljaka Accacia, Cassia, Erythrina) sposobne da ga izdvoje zahvalujući bakterijama (Rhizobium) na korenju. Azot je strukturni deo molekula hlorofila i njegov nedostatak se manifestuje putem simptoma hloroze (žućenja). Takođe je strukturni element ćelijskih zidova i pokretan je u biljkama. Njegov nedostatak prvo se uočava kod žućenja starijih (donjih) listova.

Fosfor podstiče razvoj korena, značajno doprinosi ravnomernom razvoju biljke, ima važnu ulogu u cvetanju i jačanju imuniteta. Deo je osnovne strukture ćelijske membrane i nukleinskih kiselina. Organske materije podstiču asimilaciju fosfora - zato je značajan supstrat bogat organskim materijama. Kalijum je veoma važan za formiranje i kvalitet plodova, utiče na čvrstinu stabljika, povećava osmotski pritisak i reguliše vodu i otvaranje stoma. Uključen je i u usvajanje vode iz zemlje i zadržavanje vode u biljci i biljnom tkivu. Bez kalijuma biljka ne bi mogla da koristi azot. Pošto ga gotovo nema u kiselom tlu, za sobne biljke treba uvek da se koristi đubrivo bogato njime. Pokretan je u biljci, pa se nedostatak kalijuma vidi prvo na donjem lišću, pojavom hloroze i nekroze na ivicama.

Magnezijum je centralni atom u hlorofi lu koji određuje zelenu boju i značajan je za fotosintezu. Pokretan je u biljci, pomaže sintezu šećera, ulja i masti. Nedostatak se manifestuje na donjem lišću, gubljenjem zelene boje između sprovodnih sudova. Posebno je potreban četinarima, pa se za njih koriste hraniva s povećanom količinom ovog elementa.

Kalcijum je odgovoran za strukturnu i fiziološku stabilnost biljnog tkiva, deobu i rast ćelija. Nepokretan je u biljci i njegov nedostatak se najčešće vidi na plodovima u vidu ulegnuća ili na vršnim listovima, jer se usvaja iz zemlje i transportuje preko korena u starije lišće gde je transpiracija veća.

Sumpor je strukturni deo aminokiselina i bitan je u formiranju proteina, nekih vitamina kao i u sintezi nekih hormona. Nedostatak se manifestuje na gornjem lišću u vidu hloroze.

Bor je strukturni deo ćelijskog zida i značajan je za formiranje cvetova. Nepokretan je, pa se simptomi nedostatka manifestuju na mestu rasta, kao sto su opadanje i deformacija cvetova, abortiranje pupoljaka. U kiselom supstratu može doći do ispiranja bora.

Bakar čini 70 odsto hlorofila i uključen je u formi ranje ćelijskih zidova tako što deluje na odrvenjavanje. Gvožđe je strukturni deo enzima i igra značajnu ulogu u sintezi hlorofi la. Neophodan je za fotosintezu, fi ksaciju azota i transport elektrona. Nedostatak se redovno javlja u karbonatnom supstratu (alkalini pH), ali i na hladnom i vlažnom zemljistu. Simptomi su hloroza (samo su nervi zeleni) na vršnom lišću, a kod jačeg nedostatka može doći do sušenja prvo vršnih grana pa onda i celog stabla.

Mangan je izuzetno važan za fotosintezu, ima vodeću ulogu u hloroplastima i značajan je za asimilaciju i metabolizam azota. Nepokretan je u biljci, pa se simptomi nedostatka javljaju na vršnom lišću u vidu nekroze vrha lista.

Molibden je uključen u fiksaciju azota u formu amonijaka kod leguminoza (biljke azotofi ksatori).

Cink je najpoznatiji po tome što je deo auksina, najpoznatijeg hormona koji reguliše rast biljaka. Takođe učestvuje u fotosintezi. Nedostatak se obično pojavljuje na mlađem, ali isto tako i na starijem lišću, u vidu izbeljivanja i nekroze.

Tekst: Suzana Kljajić