Dok se zvanična medicina bavi pretežno materijalnim uzrocima najtežih bolesti, dr Aleksandra Erić se posvetila teološkim, filozofskim i psihološkim aspektima, što je i predmet njenog novog istraživanja.

Doktor Aleksandra Erić, specijalista radiologije u Institutu za onkologiju i radiologiju Srbije, posvetila se istraživanju dubljih uzroka najtežih oboljenja, o kojima se sve više govori i koje konvencionalna medicina za sada ne uvažava.

Tragom svog senzibiliteta, svog intelekta i svoje duhovnosti, ali i na temelju brojnih naučno-istraživačkih radova i dosadašnje prakse, dr Erić se upustila u odgonetanje uloge religije, filozofije i psihologije u procesu izlečenja i opšteg zdravlja, za koje smatra da je mnogo šire pitanje od instutucinalnih okvira zvanične medicine.

Kao doktorand Bogoslovskog fakulteta u Beogradu, ona stavlja akcenat na nauku i verifikaciju naučnih saznanja do kojih dolazi, ali i na analizu iskustva svojih kolega, čija praksa i rezultati sežu van okvira tradicionalnog zapadnoevropskog medicinskog učenja.

Pitali smo našu sagovornicu šta ju je navelo da započne ovaj jedinstveni projekat, istraživanje uzroka najtežih oboljenja, koje konvencionalna medicina još uvek ne uvažava.

"Ideja o jedinstvenom projektu pojavila mi se prirodno, kao posledica dugogodišnjeg naučnog rada i prakse u oblasti onkologije, grane medicine koja se odnosi na najteža oboljenja. Za vreme studija medicine, pa i nekoliko prvih godina svog rada, fenomen zdravlja i bolesti i sama sam smatrala isključivo prirodnom, biološkom manifestacijom hemijskih procesa na ćelijskom i međućelijskom nivou, koji su pod stalnom kontrolom moćnog softvera – genoma.

Većina procesa u telu objašnjava se sistemom povratne sprege – ako negde postoji višak, organizam uključuje mehanizme njegovog smanjivanja i obrnuto.

To je ta famozna ravnoteža, ekvilibrijum, homeostaza, čemu naše biće izvorno teži, ne samo telesno već i astralno i duhovno. Međutim, zvanična medicina akcenat stavlja na telo, koje je dostupno kvantifikaciji.
Kao i ostale prirodne nauke, i medicina se izražava mernim jedinicama, gde je svako od nas „tačkica“ u koordinatnom sistemu tih jedinica. Međutim, u onkologiji, simptomi i znaci ili merne jedinice ne koreliraju uvek s pojavom bolesti, zbog čega se i kaže da ona ima „zlu ćud“.

Naime, dok se pojavljuje, često je ne osećaš, a kada počneš da je osećaš, već je kasno. Otuda i potreba da se rano traga za bolešću, pre pojave simptoma, takozvanim skriningom", objašnjava dr Erić.

Tragajući za uzrokom bolesti, ona veliki značaj pridaje slobodi duha i ljubavi.

"Bojim se, međutim, da ulazeći u navedeni začarani krug, doslovno postajemo robovi maligne bolesti, iščekujući taj zlokobni momenat kada će i nas ščepati, a lekari postaju „loši policajci“ koji imaju taj nemio zadatak da kažu – evo, i ti si došao na red.

Trenutak te spoznaje promenio je moje dotadašnje shvatanje medicine i moje uloge kao lekara – odlučila sam da pomažem ljudima da rade u korist svog zdravlja, ali tako da ne budu ničiji robovi. Tvorac nam je dao slobodu i nikakva ovozemaljska sila ne može biti jača od toga. Zdravlje počinje tamo gde niču krila slobode.

Naravno, ne smemo zaboraviti na stalnu budnost nad sopstvenim zdravljem; Sveti Sava je govorio da, vaspitavajući decu, moramo posebno naglašavati da „dobro čuvaju svoje zdravlje“.

Zdravlje je svakako stvar naše pažnje, našeg znanja i našeg truda. Ali, sve to može funkcionisati samo u ljubavi i slobodi. Dakle, uzroci bolesti su tamo gde smo sputali slobodu duha. Tako je počela moja putanja", iskrena je naša sagovornica.

Nastavak teksta možete pročitati u štampanom izdanju magazina „Lepa&Srećna“.

Izvor: Lepa&Srećna / Ivana Martić