U borbi protiv infekcije izazvane korona virusom u svetu se primenjuju različiti modeli – od najstrožih, restriktivnih mera i uvođenja vanrednog stanja, kao kod nas, pa do najblažih, kada se samo preporučuju telesna distanca, nošenje maske i redovno pranje ruku.

Koji od njih su se pokazali najuspešnijima u borbi protiv ove epidemije, otkrio nam je prof. dr Branislav Tiodorović, epidemiolog i član Kriznog štaba naše zemlje.

– Nažalost, nisam siguran koji bismo model mogli preporučiti. Svi su ušli u treći talas s ogromnim skokom broja obolelih i umrlih. Do sada su se primeri Nemačke i Danske izdvajali kao bolji i to, pre svega, zbog discipline i sistema i građana u doslednom sprovođenju zaštitnih mera – kaže naš sagovornik.

U pojedinim zemljama, koje su doskora smatrane vrlo uspešnim, s dolaskom novog talasa pokazalo se da to više nije slučaj. Donedavno su Šveđani verovali da imaju odličan model za prevazilaženje epidemije, ali brojke su pokazale nešto sasvim drugo. Od svih zemalja, kod njih je bio najmanji pad standarda, ali su na petom mestu po smrtnosti, a dve trećine ljudi u staračkim domovima je umrlo, zbog čega se švedska vlada izvinila građanima

– Svaka zemlja ima svoj model i njime se rukovodi. Zavisno od toga kako ga građani shvate i prihvate, on može dati određene rezultate. U jednom trenutku u Evropi smo imali najnižu stopu obolevanja. Važno je znati da smo okruženi zemljama sa izuzetno lošom epidemiološkom slikom, te da se samo s kontrolisanim stanjem zajedno možemo izboriti s ovom epidemijom. Veliki deo naših građana ponašao se vrlo odgovorn, ali situacija je, kako ističu epidemiolozi, vrlo nesigurna jer je virus prisutan i ne može se predvideti njegovo delovanje. Zapravo, nema pravog modela ni u svetu ni u Evropi niti kod nas – tvrdi prof. dr Tiodorović.

ŽIVOTNE LEKCIJE

Na pitanje da li smo naučili da živimo s korona virusom, naš sagovornik ima jednostavan odgovor:
– Na svim nivoima bili smo prinuđeni da učimo. Na prvom mestu, u zdravstvenom sistemu, posebno kliničari, jer su se u spasavanju ljudskih života suočili sa svim opasnostima koje ovaj virus nosi, ali i virusolozi, epidemiolozi... Iako je poznato kako se suzbijaju epidemije, sve je to bilo nešto novo, do sada neviđeno. Ljudi su takođe stekli neko novo iskustvo. Oni koji su izgubili nekog člana porodice, stekli su i vrlo bolno iskustvo, ali je većina ljudi shvatila kolika opasnost preti od ovog virusa i šta treba da rade kako bi se sprečilo širenje infekcije. Postoji, međutim, i manji procenat onih ljudi koji ne prihvataju promene u svom životu, po cenu da budu životno ugroženi. Svi zajedno stekli smo jedno veliko iskustvo i zato možemo slobodno da kažemo da ćemo se sada lakše izboriti s novim talasom i svim situacijama koje on donosi, i kada se radi o zdravstvenom sistemu i kada se radi o građanima.

NOVI TALAS

Niko u Evropi nije očekivao da će novi talas stići ovako rano, jer su stručnjaci pretpostavili da će treći talas naići tek kada uđemo u 2021. godinu.
– Očigledno se nakupio, kako epidemiolozi imaju običaj da kažu, gorući materijal, a pojavio se i veći broj osetljivih jedinki, virusonoša. Upravo je to razlog što se i kod nas beleži povećanje broja obolelih u poslednjem periodu. U takvoj situaciji povećava se mogućnost širenja novog talasa. Važno je da shvatimo da pred sobom ponovo imamo povećanje broja pozitivnih pacijenata. Ovaj broj ne odgovara stvarnoj situaciji zato što se ne testiraju svi, ima onih koji se ne javljaju lekaru misleći da će bolest proći na nogama. Ali, dešava se da se kasnije klinička slika iskomplikuje.

VAKCINA – NADA ZA CEO SVET

– Vrlo je opasno stvarati iluziju, a u istoriji su se dešavale slične situacije, i previše očekivati od vakcine. Očekujemo da će nam dati kolektivni imunitet, koji bi trebalo da zaštiti najveći deo stanovništva. Ali opet jedan deo stanovnika neće moći da primi vakcinu zato što su, na primer, alergični, biće dece koja je neće primati. Zato i dalje moramo zadržati ovaj odnos prema merama, još dugo vremena nositi maske, posebno u zatvorenom prostoru, i održavati distancu. To je sve ono što i nordijski narodi prirodno primenjuju. Dezinfekcija će morati da bude jednostavno pravilo našeg ponašanja. Ima mnogo zamornih i teških stvari u vezi s ovim virusom, zato što je promenio mnogo toga ne samo u ekonomiji već i u stilu života. Nema te epidemije koja je samo medicinski ili zdravstveni problem, jer su sve one i društveni, psihološki, ekonomski, pa i politički problem – objašnjava naš sagovornik.

BORBA SE NASTAVLJA

Period iza nas ipak je značio veliko iskustvo, kako za zaposlene u zdravstvu tako i za stanovništvo. I pored zamora koji je evidentan kod svih zbog dugog trajanja pandemije naučili smo, barem velika većina, koliko je ovaj virus opasan, ali i da se s njim može i mora živeti.

– Mere će i dalje ostati čak i sa vakcinacijom. Zato još jednom apelujem na poštovanje svih mera, dezinfekciju ruku, fizičku distancu i obavezno nošenje maske. Tek sa završetkom pandemije širom sveta, moći ćemo da odahnemo – naglašava dr Tiodorović.

PROMENITE NAVIKE

Pitali smo prof. dr Branislava Tiodorovića koliko na broj obolelih u nekoj zemlji utiču mentalitet i navike stanovništva?

– Svakako da je stanje bilo bolje u Skandinaviji I Nemačkoj zbog mentaliteta i navika tih naroda, ali to se više ne može istaći kao prednost kao što je to bilo u dosadašnjem toku pandemije. Sada su i njih sustigli gubitak strpljenja, vere i poverenja u opravdanost zaštitnih mera.

Tekst: Žaklina Milenković

Izvor: Lepa&Srećna