Dodaci ishrani u vidu suplemenata korisni su samo ako se unose s merom i po lekarskom savetu, jer svako preterivanje može doneti više štete nego koristi. Šta su vitamini, kako se dele, koji su simptomi njihovog nedostatka i može li se preterati s dozama?

Vitamini su organska jedinjenja različite hemijske strukture, esencijalni za čovekov organizam i neophodni u malim količinama za pravilan rast, razvoj, reprodukciju i biohemijske procese. Takođe, imaju funkciju zaštite i oporavka obolelog organizma.

Većinu vitamina telo ne može da sintetiše pa ih treba uneti putem hrane i dijetetskih suplemenata. Do delimičnog (hipovitaminoza) ili potpunog nedostatka (avitaminoza) nekog vitamina može doći usled nedovoljnog unosa putem hrane, poremećaja resorpcije, povećanog gubitka iz organizma ili kombinacije navedena dva ili tri uzroka. Hipervitaminoza je stanje prouzrokovano unosom preteranih doza pojedinih vitamina i takođe čest uzrok poremećaja zdravlja. Potrebe organizma za pojedinim vitaminima zavise od više faktora: životnog doba, zdravstvenog stanja, načina ishrane, fizičkih i intelektualnih aktivnosti.

Na osnovu rastvorljivosti dele se na rastvorljive u vodi i rastvorljive u mastima. Vitamini B kompleksa i vitamin C rastvaraju se u vodi, a vitamini A, D, E i K u masti. Vitamini rastvorljivi u mastima najbolje se apsorbuju u telu ako se unose zajedno sa hranom koja sadrži masti, što znači da ih treba uzimati u toku obroka ili neposredno posle njega.

Vitamin D učestvuje u održavanju normalnog nivoa kalcijuma i fosfora, a samim tim važan je za kosti i zube, rad mišića i nervnog sistema. Nedostatak prvo dovodi do promena na koštanom tkivu: u vidu rahitisa kod dece i osteoporoze kod odraslih. Prevelike količine podižu nivo kalcijuma u krvi, što može prouzrokovati glavobolju i mučninu, i taloženje kalcijuma u bubrezima i drugim tkivima. 

Preporučena dnevna doza: 5 µg. 

Prirodni izvori: puter, mleko, morska riba, žumance, ljuska kakao-zrna.

Kompleks vitamina B sastoji se od sledećih osam vitamina: tiamin (B1), riboflavin (B2), niacin (B3), pantotenska kiselina (B5), piridoksin (B6), folna kiselina (B9) i cijankobalamin (B12). Svaki od njih ima specifičnu ulogu, a kako su rastvorljivi u vodi, ne mogu dovesti do hipervitaminoze. Blagi nedostatak vitamina B1 je teško ustanoviti i lako se pripisuje drugim oboljenjima, a hroničan nedostatak dovodi do bolesti beri-beri. 

Preporučene dnevne doze: tiamin 1,1 mg; riboflavin 1,4 mg; niacin 16 mg; pantenonska kiselina 6 mg; vitamin B6 1,4 mg; folna kiselina 200 µg; vitamin B12 2,5 µg). 

Vitamin C ima višestruku funkciju u čovečjem telu, pa njegov deficit dovodi do različitih zdravstvenih problema. Dugotrajan nedostatak prouzrokuje skorbut, koji se manifestuje krvarenjem desni, ranama i promenama na koži, sluznici, vezivnom tkivu, kostima i zglobovima. Povećan unos vitamina C preporučuje se kod oslabljenog imuniteta i izloženosti stresu, zatim sportistima, trudnicama, dojiljama i pušačima. Prevelike doze su podjednako opasne jer mogu oštetiti želudac, povisiti krvni pritisak, narušiti rad bubrega, izazvati mučninu, dijareju, uznemirenost, nesanicu i glavobolju.

Preporučena dnevna doza: 80 mg. 

Prirodni izvori: agrumi, dinja, kivi, jagode, čili papričice, brokoli, peršun, šipak, paradajz, kupus. 

Tekst: Vesna Stanimirović

Izvor: Lepa&Srećna