Kada su je novinari jednom pitali da se predstavi, izrecitovala je svoje ime: M - kao marljiva, I - kao iracionalna, R - kao radosna, A - kao ako, baš me briga. Mira. Mira Trailović

Mira Trailović je bila jedan od osnivača, a potom i dugogodišnji upravnik Ateljea 212. Rođena je u u Kraljevu, 22. januara 1924. godine, njen otac Andrej Milićević je bio prevodilac sa francuskog jezika, a majka Radmila takođe profesorka francuskog jezika. Baka Katarina je bila dvorska dama kraljice Natalije Obrenović, a deda Milan Simić upravnik Narodnog pozorišta.

Privilegiju da odrasta u domu obrazovanih roditelja i predaka shvatala je i kao breme, jer je uvek morala da ispunjava i njihova, a ne samo svoja očekivanja. Marljiva učenica Druge ženske gimnazije u Beogradu, srednje muzičke i glumačke škole, najpre je završila Muzičku akademiju, a potom je, po želji oca arhitekte, upisala arhitekturu, ali je odustala nakon dva semestra. Na drugoj godini studija napustila je Tehnologiju, a Istoriju umetnosti pred sam diplomski ispit. Privlačili su je televizija, drama, režija i pozorište, te je 1950. godine završila Visoku filmsku školu, a diplomirala je režiju 1956. godine na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu.

Njenom režijom "Fausta" 12. novembra 1956. godine u sali sa 212 stolica u dvorani nekadašnje novinske kuće "Borba" otvoreno je avangardno pozorište "Atelje 212". Preraslo je granice države u kojoj je nastalo. "Atelje" je prvo pozorište sa područja SFRJ koje je pozvano da gostuje u SAD posle Drugog svetskog rata, a u vreme Mire Trailović popularnim i kontroverznim predstavama u velikoj meri pomeralo je granice slobode izražavanja u političkom smislu.

Sa Jovanom Ćirilovim i saradnicima Mira Trailović je inicirala osnivanje jednog od najvećih evropskih pozorišnih festivala, Beogradskog internacionalnog teatarskog festivala - BITEF. Nastao je 1967. godine u "Ateljeu 212", a Mira je od 1967. do smrti bila njegov umetnički direktor. U vreme hladnog rata ovaj festival bio je jedinstveno mesto na kome su se sretali umetnici sa obe strane gvozdene zavese i razmenjivali iskustva. Mira Trailović u Beogradu je ugostila Semjuela Beketa, Pitera Bruka, Žan-Pol Sartra, Boba Vilsona, Living teatar, Pinu Bauš, Grotovskog i mnoge druge, koji su doneli dah velikog sveta u našu sredinu i postavili Beograd na značajno mesto na međunarodnoj pozorišnoj sceni. Kada su Ežena Joneska 1971. godine pitali šta je video u Beogradu, odgovorio je: "Miru Trailović. Zar to nije sasvim dovoljno?".

Revolucionarne 1968. godine publika ostaje bez teksta nakon izvođenja hipi mjuzikla "Kosa" u Mirinoj režiji, prve postavke u Evropi posle američke praizvedbe danas kultnog mjuzikla. Režirala je više od 30 značajnih predstava, među kojima se posebno ističu: "Iza zatvorenih vrata", "Don Žuan u paklu", "Čudo u Šarganu"... Govorila je da ne mari za nagrade iako joj laskaju, a toliko ih je dobila. Oktobarska nagrada, "Joakim Vujić", Sedmojulska, Oskar popularnosti, priznanje Udruženja američkih pozorišnih umetnika, ambasade Nemačke za doprinos na polju kulture, bugarskog i čehoslovačkog društva, nagrada koju joj je uručio predsednik Italije Đuzepe Saragat i Orden komandora, koji joj je predao francuski ministar kulture Žak Lang, samo su neke od zvaničnih pohvala rada Mire Trailović.

Umrla je ophrvana bolešću, u Beogradu 7. avgusta 1989. godine. Sahranjena na Novom groblju, po sopstvenoj želji samo u prisustvu porodice i najbližih prijatelja. Ubrzo zatim prostor ispred BITEF teatra dobio je ime "Skver Mire Trailović". Velika scena "Ateljea 212" od 2014. godine (90 godina od rođenja i 25 od smrti) nosi ime "Mira Trailović".

Tekst: Lepa&Srećna