U vreme kada se hrišćanstvo oslobađalo od mnogoboštva i tražilo hrabre i odlučne branioce pravoslavlja, pojavila su se tri učena i znamenita čoveka: Vasilije Veliki, Grigorije Bogoslov i Jovan Zlatousti. Svojim delom i rečju, ova trojica, koji su bili savremenici, ostali su istrajni pobornici za čistoću Hristove nauke, ne zazirući ni od samih careva.

 Za vreme cara Aleksija Komnena, međutim, zapodela se rasprava u Carigradu oko toga koje među tom trojicom svetitelja najvažniji i najveći. Svaki svetac imaoje svoje pristanice: Vasilije je uzdizan kao visokoglagoljiv i po vrlinama jednak anđelima; Grigorije je hvaljen kao veliki poznavaoca grčke nauke i sastavljač mnogih bogoslovskih spisa; pristalice Jovanove isticali su ga kao slatkorečivog govornika i dobrog učitelja.

 Da bi prekratio ove rasprave koje su, na kraju krajeva štetile i hrišćanstvu, episkop grada evhaitskog Jovan saopšti da su mu se u snu javila sva tri svetitelja, i da su mu rekli da ni jedan od njih nije veći a drugi manji, već da su ravni i jednaki i da su svi poslati radi ljudskog spasenja. I pošto su sva trojica na istom poslu radila, odlučeno je da se zajedno slave. Episkop Jovan odredio je za taj dan 30. januar (12. februar po novom kalendaru) i tako je ustanovljen praznik Tri Jerarha.

Na ikoni se sva tri svetitelja predstavljaju u grupi, sva tri u arhijerejskim odeždama.

Tri Jerarha su zaštitnici ljudi i životinja od studenih i zlih vetrova. Među Srbima ovi sveci se smatraju zaštitnicima ljudi i životinja od mraza, hladnih i zlih vetrova. Po tome kakvi vetrovi duvaju tog dana, prognozira se kakvo će vreme u toku godine biti. Čobani u zapadnoj Srbiji i Republici Srpskoj okupljaju se tog dana i sviraju u frule.

Sveta tri jerarha slave se kod Srba kao krsna slava, a slave je i mnogi manastiri i crkve kao svoju slavu.

Episkop evhaitski Jovan imade jednu viziju u snu, naime: najpre mu se javiše svaki od ova tri svetitelja, napose u velikoj slavi i neiskazanoj krasoti, a potom sva tri zajedno. Tada mu rekoše: "Mi smo jedno u Boga, kao što vidiš, i ništa nema u nama protivrečno... niti ima među nama prvog ni drugog". Još posavetovaše svetitelji episkopa Jovana da im on napiše jednu zajedničku službu i da im se odredi jedan zajednički dan praznika.

Ovaj praznik grčki narod smatra ne samo crkvenim nego i svojim najvećim nacionalnim i školskim praznikom.

Među Srbima ovi sveci se smatraju zaštitnicima ljudi i životinja od mraza, hladnih i zlih vetrova. Po tome kakvi vetrovi duvaju tog dana, prognozira se kakvo će vreme u toku godine biti. Čobani u zapadnoj Srbiji i Republici Srpskoj okupljaju se tog dana i sviraju u frule.

Ovo verovanje preneseno na moderno vreme promenilo se u tom smislu da se iz domova na ovaj dan obavezno mora čuti muzika.

Ovaj praznik je crveno slovo u kalendaru, te se ne valja raditi teže fizičke poslove, zabranjeno je pranje veša, a u mnogim krajevima izbegavaju se svi veći kućni poslovi koji imaju veze sa vodom.

Izvor: Kurir / Iz rukopisa knjige Momčila Petrovića "Koju slavu slaviš, Srbine?"