Spontani pobačaj je traumatično iskustvo kako za trudnicu tako i za njene najbliže.

On se definiše kao neizazvan gubitak fetusa u toku prva tri meseca trudnoće, s tim što je rani onaj do 12. nedelje, a kasni onaj od 13. do 24. nedelje trudnoće. Razlozi mogu biti različiti, ali najveći broj njih nema nikakve veze s bilo čim što je žena uradila ili propustila da uradi.

U toku prvog trimestra trudnoće, pobačaj je najčešće rezultat problema kod fetusa. Obično su to abnormalni hromozomi, bilo da ih kod fetusa ima previše ili nema dovoljno. To je razlog zbog kojih ne može da se razvija normalno.

U oko dva do pet odsto slučajeva spontanog pobačaja, kriva je genetika - kod nekog od partnera postoji abnormalnost hromozoma kojih uopšte nisu svesni. Takođe, za trudnoću može biti i opasan i slab razvoj placente, jer se tako beba izgladnjuje - ne dobija dovoljno krvi ni dovoljno hranljivih materija.

U drugom trimestru, uzroci spontanog pobačaja može biti slab grlić materice, sam njen oblik, infekcija nekom seksualno prenosivom bolešću pa čak i posledica trovanja hranom. Ako dođe do kasnog pobačaja, uzroci mogu biti nepravilnosti kod zgrušavanja krvi, problemi sa štitnom žlezdom i, ponovo, teškoće zbog slabog grlića materice.

Simptomi ranog pobačaja su krvarenje, bolovi i grčevi u donjem delu stomaka, oticanje tečnosti iz vagine kao i izbacivanje delića tkiva. Trudnica može prestati da oseća simptome trudnoće kao što su mučnina ili bol i osetljivost grudi.

Od samog početka je najvažnije hitno se javiti lekaru. Spontani pobačaj se dešava mnogo češće nego što se misli, u Velikoj Britaniji je, na primer, učestalost 1 od 8 trudnoća. U mnogim slučajevima, dogode se i pre nego što žena utvrdi da je u drugom stanju.

Da bi se izbegao, važno je da buduća majka živi zdravim životom, ne pije, ne puši i ne uzima druge opasne supstance. Kod rizičnih trudnoća, izuzetno je važno poštovati sva uputstva lekara.

Izvor: Lepa&Srećna