Era Ojdanić je već decenijama na našoj muzičkoj sceni, ali o nekim delovima njegovog privatnog života je još uvek malo zna.

Popularni Užičanin je odrastao u siromašnoj porodici a prve pare je zaradio već sa osam godina kad je na dečjoj harmnici odsvirao užičko kolo i "moravac". Od sedamdesetih godina prošlog veka počinje da stiče popularnost, a kako je ispričao za Kurir,  u to vreme je bio najpoznatiji pevač amater na celoj Ibarskoj magistrali i u njenoj okolini.

Tako je upoznao i svoju, sada pokojnu, suprugu Ljupku koja je, isto kao devojčica, svirala harmoniku. U braku sa njom Era je dobio troje dece.

"Jasmina je invalid od rođenja. O tome nisam imao potrebe nikada da pričam. Otkad se rodila, Jasmina živi sa mnom", ispričao je pevač. "Nju su babice na rođenju izvlačile na vakuum i... Odmalena je vreme provodila sa mojom majkom, baba Radina je, u stvari, nju odgajila više nego Ljupka, jer Ljupka je ovde radila godinama, ovde u motelu, tako je to bilo... Kada su je porađale, babice su bebi tom prilikom oštetile neki moždani nerv. Zbog oštećenja tog nerva ona ne može da govori kako treba, osamdeset posto je invalid. Jasmina je, znači, ostala invalid, ali hvala bogu nije invalid sto posto, da je nepokretna, u kolicima, da mora da koristi pelene, znaš već...

Hvala bogu nije tako, ona samo ima problem sa otežanim govorom. Ona osim toga fenomenalno funkcioniše. Šta da ti kažem sada kako mi je bilo, samo Bog i ja to znamo. Ljupka je bila dva meseca s njom u porodilištu i to je već bio problem. U 19. godini postajem tata i u tom trenutku uopšte ne znam kako da se nosim s tim, borim se... Pomirio sam se s tim, invalid - invalid, samo neka je živa. Pokretna je, sve obavlja sama u kući, pomaže mi... ja sam se pomirio sa sudbinom, ne daj bože, mogla je da umre...

Nije bilo straha kod mene i Ljupke, bio sam srećan kada sam saznao da je ponovo u drugom stanju, nikada nisam razmišljao da će se ponovo roditi bolesno dete.

Evo, ne moraš da mi veruješ, ali da čuješ ovo. Desilo mi se da mi se jedan prijatelji van estrade, znači, ne pevač, muzičar, kaže: "Ero, pa ti uopšte nisi, kako sam ja stekao utisak, neki šalabajzer, zezator, neozbiljan... Ti si skroz normalan čovek." A ja mu kažem: "Znaš šta, meni to tvoje mišljenje ni iz džepa ni u džep, ali hvala ti. Jesam, ovakav sam i ne želim da se menjam." A sad tebi da kažem: kad sam na bini, to je neki pozitivni adrenalin koji proradi u meni i ja onda igram tu svoju ulogu.

Znači, tog trenutka kada sam pred kamerom, kada je mikrofon u ruci i kada krenem, ja sve ostalo stavljam sa strane... Sve! Kućne probleme, familijarne probleme, prijateljske probleme... Sve što se zove problem ostavljam totalno negde tamo, tamo daleko, daleko, daaaleekoo kraaaj mora... Šalim se malo, ali razumeš me. Znači, dok ne uradim to zbog čega sam došao na tu scenu i pred tu kameru, ja o problemima ne mislim. To sam ja, Era. Pevač i zabavljač. Pa, dobro, i šalabajzer, klovn. E, kad se ugase kamere i kad sam ja sa samim sobom - evo, ovo, da ti se zakunem, nikad dosad nisam pričao - ja sam čovek koji razmišlja o kući, domaćinstvu, porodici, mojoj zajednici, o onom što sam i što znaju samo moji najbliži.

Izvor: Lepa&Srećna / Kurir