Vedrana Rudan je poznata kao novinarka, književnica ali i sagovornica "bez dlake na jeziku" i oduševljava svojih oštrim, satiričnim humorom.

Ipak, novi blog je naterao mnoge da pomisle - gde je granica između istine i ironije i da li je ovog puta ona zaista potpuno pomerena?

Naime, Vedrana je juče objavila da se razvela posle 30 godina braka i da ima novog dečka s kojim ima nameru da se venča. Mnogo smeha, ali i mnogih gorkih osmeha je izazvao njen tekst u kojem će se žene ipak prepoznati - bio njen blog istina ili parodija...

Kaže da je korona pokazala ko joj je muž i u kakvoj „sreći“ živi jer su  prvi put u životu zajedno provodili dvadeset i četiri sata dnevno.

"Jednoga su dana rekli, nema korone. Otišla sam u grad i kupila sedam torbi i privezak za ključeve, ručni rad, u obliku torbe. Popi**eo je. Rekao je da patim od torbatitisa. Moj, hvala bogu bivši muž, uvek je bio duhovit kad je trebalo po meni sr***. Rekla sam: "Dosta! Dosta mi je tvojih pregleda, umireš od zdravlja, čoveče! Umesto da se posvetiš meni ti dane provodiš u privatnim klinikama. Majmune, jedini si u gradu koji u privatnoj klinici imaš popust". Odselio se u kuću pokojnih roditelja, ja sam ostala u našoj" - napisala je Rudan.

Koga ne nervira opsednutost zdravlju?

"Pred mesec je dana napravio nekoliko magneta i tri cetea. Stalno sluša što mu govore prevaranti u prodavaonicama zdrave hrane. Imamo čaj za zatvaranje, otvaranje, smirivanje, uznemirivanje i za jačanje apetita. Jebote! Kome nakon korone treba jačati apetit? Bez problema mogu ući samo u njegovu trenerku. Za doručak jede kašu, u nju uvali mlevene semenke kojekakvih tikava", piše Vedrana.

Konačno, koju ženu ne bi privukao muškarac koji obrati pažnju na njen stajling?

"On, mislim, moj budući muž, sasvim je drugi čovek. Od mene je mlađi šesnaest godina, svi muškarci stariji od mene su ili pokojni ili nepokretni ili čekaju u privatnim ambulantama na termin za mijenjanje oba kuka. Lik je pun života. Veseli se nogometu, voli pojesti i popiti, ne voli pesto, voli mene. Zaljubili smo se u jednoj prekrasnoj prodavaonici u Ulici Matije Gupca. On je sebi kupovao ljubičaste cipele, ja sam gledala u ljubičastu torbu.

„Super je torba“, rekao je. Već me godinama nitko ne vidi. Oduševila sam se. „Tvoje su cipele ludilo, koja slučajnost, iste su boje kao i moja torba.“ „Najbolje bi bilo da ih i ti kupiš pa da hodamo kroz život istim korakom.“ Kužite? Koja dobra baza. „Pa da hodamo kroz život istim korakom.“ Otišli smo k njemu doma na piće, ostalo je povijest."

Izvor: Lepa&Srećna / Rudan Info