- Tri glavna tipa inkontinencije kod žena su: urgentna, stresna i mešovita; svaki sa specifičnim simptomima i uzrocima.
- Postoje raznovrsne terapijske mogućnosti – od modifikacija životnog stila i vežbi karličnog dna, preko lekova, pesara i injekcija, do hirurških intervencija.
- Inkontinencija se može pogoršati tokom vremena, pa su rano prepoznavanje i stručna pomoć ključni za kvalitet života.
Urinarna inkontinencija ili nevoljno mokrenje često se neprimetno razvija kod žena i postaje sve češća sa godinama. Noviji podaci ukazuju da se pojedini tipovi inkontinencije javljaju češće nego ranije.
Studija objavljena u avgustu 2021. u časopisu American Journal of Obstetrics and Gynecology pokazala je da je u periodu od 2005. do 2018. godine, među ženama starijim od 60 godina u SAD, prevalencija urgentne inkontinencije porasla sa oko 41% na 50%, stresne inkontinencije sa oko 51% na 53%, a mešovite inkontinencije sa oko 24% na 31%.
Autori su naveli da su sve vrste inkontinencije bile učestalije kod žena sa gojaznošću, drugim zdravstvenim stanjima i istorijom vaginalnog porođaja.
Pošto većina žena do 70. godine prijavljuje neki oblik inkontinencije, važno je upoznati se sa simptomima i potražiti pomoć na vreme. „Ova stanja mogu da se pogoršaju tokom vremena, naročito ako se ne leče,“ napominje dr Malika Ananda, uroginekolog i direktorka Centra za intimno zdravlje i wellness pri Beth Israel Deaconess Medical Center, koji je u saradnji sa Medicinskim fakultetom Harvard.
Urgentna inkontinencija
Kod urgentne inkontinencije, snažan osećaj da je potrebno isprazniti bešiku može biti praćen isticanjem urina pre nego što osoba stigne do toaleta. Detruzorni mišić, gornji deo bešike, normalno započinje mokrenje kada je bešika puna. Kod urgentne inkontinencije, ovaj mišić se kontrahuje nevoljno čak i kada bešika nije puna.
„Mali broj žena ima oblik urgentne inkontinencije poznat kao neurogena bešika, kada su nervi oštećeni na neki način – na primer usled moždanog udara ili dijabetesa,“ objašnjava dr Ananda. „Ali većina žena sa urgentnom inkontinencijom ima nenurogeni oblik hiperaktivne bešike, kada je bešika veoma osetljiva na prisustvo tečnosti.“
Terapijske mogućnosti za urgentnu inkontinenciju
- Modifikacije životnog stila. Izbegavanje napitaka koji iritiraju bešiku (kofeinska pića, gazirani sokovi, alkohol), planiranje redovnih odlazaka u toalet, smanjenje unosa tečnosti pre spavanja i kontrola opstipacije.
- Vežbe karličnog dna. Uz pomoć fizioterapeuta, žene mogu naučiti da pravilno kontrahuju i opuste mišiće oko bešike, čime se olakšava zadržavanje urina.
- Lekovi. Antiholinergici inhibiraju kontrakciju mišića bešike; simpatomimetici povećavaju kapacitet bešike. Oba tipa lekova zahtevaju pažljivo praćenje zbog mogućih neželjenih efekata.
- Injekcije botulinum toksina (Botox). Opuštaju detruzor na period od tri do dvanaest meseci. Mogući neželjeni efekti uključuju infekciju bešike ili privremenu retenciju urina, pa pacijentkinje moraju privremeno koristiti kateter.
- Stimulacija nerava. Lekar može stimulisati određene nerve iglom ili implantiranim neurostimulatorom kako bi se smirila nenurogena hiperaktivna bešika.
Stresna inkontinencija
Ako dolazi do isticanja urina pri kašlju, smehu ili fizičkoj aktivnosti, reč je o stresnoj inkontinenciji. „Ovo je mehanički problem,“ kaže dr Ananda. „Tkiva koja podržavaju uretru oslabila su, pa kada pritisak na bešiku potisne urin ka uretri, slabost tkiva omogućava da urin iscuri. Drugi oblik nastaje kada se sluznica uretre stanji, pa urin kaplje kao kroz otvorenu cev.“
Terapijske mogućnosti za stresnu inkontinenciju
Vežbe karličnog dna. Jačanje mišića koji podržavaju uretru.
Smanjenje telesne težine. Redukcija pritiska na bešiku.
Vaginalni pesar. Silikonski uređaj koji se postavlja u vaginu i vrši pritisak na uretru. Postoje i jednokratni, komercijalno dostupni uređaji slični pesarima.
Agensi za povećanje volumena uretre. Lekar ubrizgava filere u sluznicu uretre radi sužavanja otvora. Efekat je trenutni, ali nije trajan.
Hirurgija sa slingom (tračicom). Polipropilenska trakica se postavlja ispod uretre kroz mali vaginalni rez, pružajući podršku i stabilizaciju. „Za oko šest nedelja trebalo bi da možete da se smejete sa prijateljima bez brige,“ objašnjava dr Ananda.
Mešovita inkontinencija
Mešovita inkontinencija predstavlja kombinaciju urgentne i stresne inkontinencije. Simptomi uključuju i iznenadan nagon za mokrenjem i isticanje urina pri fizičkom naporu. Terapija se prilagođava dominantnim simptomima – kombinacija vežbi karličnog dna, modifikacija životnog stila, lekova ili hirurških intervencija.
Urinarna inkontinencija je česta i može značajno uticati na kvalitet života žena. Prepoznavanje simptoma i pravovremeno traženje stručne pomoći ključno je za kontrolu i ublažavanje tegoba. Kako naglašava dr Malika Ananda, „ova stanja se mogu pogoršati tokom vremena, naročito ako se ne leče“ – zato je edukacija i otvoren razgovor sa lekarom prvi korak ka rešenju.
Pročitajte i koji je pravilan položaj pri mokrenju.
BONUS VIDEO: