Kako tvrde stručnjaci, zagađenjevazduha se u velikoj meri odražava na genetski materijal, dovodi do gubitka trudnoće i izaziva sterilitet. Određeni agensi iz okoline mogu delovati mutogeno odnosno dovesti do genetskih promena. Na taj način mogu biti zahvaćeni svi organi u telu. Ako je oštećen genetski materijal na nivou spermatozoida ili jajnih ćelija, mogu nastati teži zdravstveni problemi u toku trudnoće i razvoja fetusa. 

 – Loš uticaj na reproduktivno zdravlje uključuje sve ono što šteti muškom i ženskom reproduktivnom sistemu ili razvoju embriona odnosno fetusa. Neplodnost, rani pobačaj, kao i rođenje dece s anomalijama, mogu biti posledica povećane koncentracije otrova u životnoj sredini. Kod muškaraca ovi štetni agensi mogu imati direktan uticaj na spermatogenezu, usled čega se smanjuje broj spermatozoida i dolazi do njihovog oštećenja.

Takođe, mutogeni faktori iz životne sredine mogu oštetiti i genetski materijal jajne ćelije, usled čega se povećava broj pobačaja i rađaju deca sa anomalijama. Plod je najosetljiviji u prva tri meseca trudnoće kroz direktnu izloženost majke štetnim agensima. Dokazano je da su povećan broj pobačaja i prevremeno rođene dece, zatim rođenje dece s malom telesnom težinom i komplikacije u trudnoći direkno povezani sa izloženošću majke toksinima iz životne sredine – tvrdi dr Nebojša Marković, ginekolog, specijalista za vantelesnu oplodnju.

GUBITAK TRUDNOĆE

Pored lošeg kvaliteta spermatozoida i jajnih ćelija, infekcije koje zahvataju reproduktivne organe, kako muškaraca tako i žena, jedan su od vodećih uzroka steriliteta. Vezujući se za otrovne čestice, infektivni agensi lakše ulaze u organizam dovodeći ponekad i do trajnih posledica.

Dr Nebojša Marković
Privatna arhiva Dr Nebojša Marković, ginekolog

– Uopšte uzevši, najčešći uzroci neplodnosti kod nas jesu: loš spermogram u oko 30 odsto slučajeva, u 25 odsto slučajeva postoji problem ovulacije, a čak 20 odsto žena nema prohodne jajovode, čime je onemogućen prirodan način oplodnje. Postoje i drugi uzroci neplodnosti, koji se javljaju u nešto manjem procentu, a to su: urođene anomalije materice, endometrioza, šećerna bolest, autoimune bolesti, oboljenja endokrinih žlezda, trombofilija itd. Upečatljiv je i veliki pad u kvalitetu spermograma u posled­njih pedeset godina, i to danas predstavlja veliki problem. U proseku, uzroci steriliteta su u porastu poslednjih godina, a situaciju dodatno otežava odluka partnera da se tek u poznim godinama, posle 40, odlučuju na potomstvo – navodi naš sagovornik.

REPRODUKTIVNI ORGANI NA UDARU

– Nijedan organ ili organski sistem u čovekovom organizmu nije pošteđen štetnog uticaja otrova iz spoljne sredine – objašnjava dr Nebojša Marković. – Poguban uticaj zagađenja na reproduktivni sistem može biti dvojak: kod muškaraca, trenutno se smanjuje kvalitet spermatozoida i remeti status polnih hormona, usled čega dolazi do impotencije i gubitka seksualne želje; kod žena, pored direktnog oštećenja jajne ćelije, delovanjem na polne hormone, dolazi do poremećaja menstrualnog ciklusa, gubitka seksualne želje i, na kraju, steriliteta. Komplikacije za vreme trudnoće veoma su učestale i ima ih sve više. Međutim, produženi efekat, a to je prenošenje izmenjenog genetskog materijala na buduća pokolenja, može u jednom trenutku ugroziti čak i ljudsku vrstu.

BIOHEMIJSKA ANALIZA (NE) OTKRIVA ZAGAĐENJE

Stručnjaci tvrde da biohemij­ska analiza otkriva zagađenje u organizmu, ali ne svako. Na primer, ne otkriva plastiku jer ne postoji test, marker ili bilo kakav parametar koji može pokazati da u ljudskom telu odnosno ćeliji ima čestica plastike. Jedan od načina bila bi elektronska mikroskopija, ali ona nije svuda dostupna. S druge strane, plastika ima svojstvo da se „obavije“ organskim ili neorganskim materijama i tako „prevari” verodostojnu analizu. Zato je vrlo teško dokazati njen udeo u organizmu, ali je zato pronađena u ljudskom izmetu. To su nedavno utvrdili austrijski naučnici koji su otkrili tragove čak devet različitih tipova plastike.

KORONA VIRUS I ZAGAĐENJE

Dr Miodrag Stojković
Privatna arhiva Dr Miodrag Stojković, genetičar

– Veza između korone i zagađenja je dokazana, naročito u oblastima koje su previše zagađene, upravo zbog toga što virus može da se veže za čestice čađi i lakše uđe u pluća, kao i zbog toga što je imunološki odgovor organizma u takvim sredinama značajno umanjen. Nedavno su naučnici sa Harvarda dokazali da i minimalno povećanje zagađenosti, za samo 1 mikrogram po kubiku vazduha, povećava smrtnost od korone i to za 15 odsto. To dodatno objašnjava zašto je stopa smrtnosti bila visoka u Njujorku i severnoj Italiji, konkretno u Lombardiji, jer je tamo zagađenost vazduha velika – tvrdi dr Miodrag Stojković, profesor humane genetike i embriolog.

PLASTIKA – NEPRIJATELJ BROJ 1

Koje nam materije iz okruženja najviše ugrožavaju zdravlje i na koje sve načine dospevaju u naše telo?

– Zabrinjavajuće je koliko malo znamo o uticaju plastike na ljudsko zdravlje. Mi smo nedavno objavili naučni rad koji prvi put pokazuje kakav je uticaj plastike na ljudski genet­skimaterijal i koje posledice može izazvati. Došli smo do zaključka da pored steriliteta, može dovesti i do poremećaja u formiranju srca, srčanih zalistaka, pluća, oka. Zaključak je da je sposobnost ćelije da preživi umanjena, da je u stanju tzv. ćelijskog stresa i da nastaje degradacija određenih ćelijskih organela.

Veliki broj naučnika sve je više ubeđen da neke bolesti, za čiju naglu učestalost nemamo objašnjenje, nastaju upravo kao posledica zagađenja čovekove okoline i samim tim zagađenja organa, to jest ćelija. U te bolesti spadaju i neurodegenerativne bolesti uključujući demenciju, Parkinsonovu i Alchajmerovu bolest, kao i autizam kod dece – ističe prof. dr Miodrag Stojković.

Tekst: Žaklina Milenković

Izvor: Lepa&Srećna