Oni koji se bore protiv bračnog steriliteta znaju kakav je osećaj kada se proces vantelesne oplodnje završi neuspehom. A neki imaju tu nesreću da kroz to prolazile više puta. O tome kako je u Specijalnoj ginekološkoj bolnici Genesis u Novom Sadu urađeno više od 3.000 postupaka i rođeno blizu 2.000 beba, razgovaramo sa dr Zoricom Crnogorac Ilić, ginekologom, vodećiim stručnjakom u lečenju bračnog steriliteta.

- Prosečna starost pacijentkinje je u početku bila 32 godine, da bi danas pacijentkinje imale više od 36 godina. Bez obzira na povećanje prosečne starosti pacijentkinja, naša bolnica je zadržala uspešnost veću od 50 odsto, a u nekim periodima ona se penje i do 60 odsto - objašnjava dr Zorica Crnogorac Ilić.

Životna misija

- Kada sam počela da radim i započela svoju misiju lečenje bračnog steriliteta, bila sam puna entuzijazma i nisam očekivala da od prvih dvanaest vantelesnih oplodnji nijedna žena neće zatrudneti, a upravo se to dogodilo. Obratila sam se svom mentoru, spremna da odustanem, sumnjala u sebe, u svoju laboratoriju. Moj najvažniju učitelj u ovom poslu dr Peter Kemeter iz Australije, utešio me je rečima da je njegova prva beba došla posle šezdesete pacijentkinje! Ponovo mi se javila nada i zaista, posle dvanaest neuspelih pokušaja, napokon se iz jedne jajne ćelije rodila mala Jana iz Vrbasa. To mi je bila prekretnica i znak da smo na pravom putu - ponosno ističe naša sagovornica.

Genetsko testiranje

- Vantelesna oplodnja je složen i skup proces koji zahteva kontinuirano ulaganje u najsavremeniju opremu, uvođenje najnovijih dijagnostičkih metoda i konstantnu edukaciju kadra. Veoma je važna i genetika ćelija, embriona i materice, mislim da tu leži budućnost lečenja steriliteta. Zato je najreferentnija evropska laboratorija za genetiku, iz Španije, odabrala našu bolnicu da u regionu Jugoistočne Evrope prva uvede revolucionarne metode genetskog testiranja i ispitivanja. One povećavaju uspeh vantelesne oplodnje i dobijanje zdravog potomstva do 80 odsto, poput ERA testa, NACE, SAT, CTG, PGS i PGD testova. Reč je o neinvazivnim metodama sa visokom pouzdanošću i preciznošću, a za mnoge je dovoljno samo dati krv na analizu. Naravno, niko ne može da garantuje stopostotnu uspešnost, ali smo zahvaljujući ovoj metodologiji, poprilično povećali šansu da zatrudne ženama starijim od 40 godina.

ERA test

- Dok se u Evropi o ERA testu endometrijalne prijemčivosti odskora piše i govori, malo je poznato da se on u našoj zemlji primenjuje odavno. Reč je o savremenoj dijagnostici koju je razvila i patentirala prestižna španska kompanija sa čuvenim profesorom Karlosom Simonom na čelu, nakon više od deset godina istraživanja steriliteta. Pomoću ERA testa sada znamo da je jedan od uzroka za neuspeh vantelesne oplodnje i neadekvatna perceptilnost sluznice materice za usađivanje embriona. Uprkos tome što se u svetu i kod nas uradi veliki broj uspešnih postupaka VTO, ERA testom je otkriveno da kod 25 odsto žena endometrijum nije spreman za prihvatanje embriona treći ili peti dan nakon fertilizacije. Zahvaljući ovoj dijagnostici, to više ne predstavlja problem. Prvi put pre započinjanja postupka veštačke oplodnje možemo da preciziramo vreme i dan kada je endometrijum spreman za usađivanje embriona. ERA test je povećao uspeh na 80 odsto i više i znatno povećao procenat uspešnosti kod svih starosnih grupa.

Pozitivno razmišljanje

- Ja nikada ne posustajem, posle neuspeha „borim se” s pacijentkinjama dokle god su voljne da pokušavaju. Ponekad mi baš teško padne kada im postupak ne uspe isprva. I sama sam postala majka putem vantelesne oplodnje, svoje dete sam dobila u 42. godini i znam koliko je ženama teško u tom momentu. Nastojim da im podignem entuzijazam, da ne osećaju teskobu, frustraciju, već da imaju poverenja u mene i bolnicu, ali i da veruju i u sebe. Veoma mi je važno da pronađem uzrok smetnji, a ne samo da tretiram posledicu. Ponekad su u pitanju životne navike, ishrana, neki drugi faktori, a ponekad i način razmišljanja pacijentkinje. 

Moj savet svim parovima koji se bore za potomstvo je da nastoje da nauče kako da razmišljaju i šta da izgovaraju. Važno je biti optimista. Sve naše pacijentkinje ohrabrujemo. „Jao, nema šanse da će uspeti” – to se kod nas prosto ne izgovara. Potrebna je, pored medicine, i određena doza psihofizičke stabilnosti – objašnjava dr Crnogorac Ilić.

Tekst: Vesna Stanimirović

Izvor:Lepa i Srećna