Gotovo kao po pravilu, povećan nivo cirkulišućih tiroidnih hormona ubrzava čitav metabolizam, dajući niz znakova.
Hipertireoza je stanje prekomernog stvaranja hormona štitne žlezde (T4,T3 ), koje je realtivno često kod žena između 20. i 50. godine, a u poslednje vreme sve više se javlja i kod muškaraca.
Najčešće je posledica autoimunog procesa kada telo ne prepoznaje štitnu žlezdu kao svoj deo, pa proizvodi antitela protiv nje, a posledica je njena prekomerna stimulacija. Hipertireozu mogu prouzrokovati i jedan ili više hiperaktivnih čvorova u štitnoj žlezdi, a ređe tumor.
Simptomi
Gotovo kao po pravilu, povećan nivo cirkulišućih tiroidnih hormona ubrzava čitav metabolizam, dajući niz znakova. Osobe s ovim problemom žale se na:
- nervozu, nemir i emocionalnu nestabilnost, nesanicu i drhtavicu;
- preterano znojenje i teško podnošenje vrućine;
- ubrzano lupanje srca, a moguć je i nepravilan rad, to jest aritmija;
- krvni pritisak, obično umereno povišen;
- učestale stolice zbog čega se, uprkos dobrom ili čak povećanom apetitu, gubi na težini;
- koža je topla, vlažna i meka, a ponekad se javlja crvenilo dlanova;
- kosa je tanka, svilenkasta, proređena i često opada, a nokti krti, lako pucaju i odvajaju se od ležišta;
- otežano penjanje uz stepenice, slabost mišića natkolenice i nadlaktice;
- nepravilan menstrualni ciklus ‒ neke žene imaju manji broj menstruacija ili im potpuno izostaje.
Postavljanje dijagnoze
Hipertireoza se utvrđuje na osnovu kliničke slike, a dodatnim analizama se potvrđuje i otkriva uzrok. Osnovna laboratorijska analiza je merenje nivoa hormona štitne žlezde (FT4 i FT3 ) i tireostimulišućeg hormona (TSH) u krvi. Vrednosti hormona štitne žlezde obično su povećane (iako ponekad tek neznatno), dok TSH može biti nizak, pa čak i nemerljiv ili povišen. Dodatni postupci za postavljanje dijagnoze jesu ultrazvuk i scintigrafija (radioizotopsko ispitivanje).
Tok bolesti i lečenje
Hipertireozu karakterišu faze smirivanja i pogoršanja odnosno ponovne pojave bolesti, koja je nepredvidiva u pogledu trajanja i izlečenja. Primenjuju se tri osnovna načina: antitireoidni lekovi, terapija radioaktivnim jodom i hirurško odstranjivanje bolesnog tkiva. Izbor terapije zavisi od vrste poremećaja, starosti pacijenta, strukture štitne žlezde i nekih drugih stanja.
Tekst: Vesna Stanimirović
Izvor: Lepa & Srećna