U narodu se koren sladića vekovima koristi za lečenje kašlja, tuberkuloze pluća i kao sredstvo za ublažavanje želudačnih problema. Tokom srednjeg veka koristio se i za lečenje obolelih bubrega, mokraćne bešike i jetre.

U manastirskim bolnicama čaj od mešavine korena sladića, rizoma pirevine i ječma korišćen je kao univerzalni lek za oporavak od mnogih bolesti. Savremena istraživanja potvrdila su i njegovo povoljno dejstvo na jetru pa je koren sladića čest sastojak i u mešavinama detoks čajeva. Aktivni sastojci takođe pokazuju i protivupalno delovanje a povoljno deluju i na ublažavanje grčeva i bolova.

Sok sveže biljke koristio se u narodnoj medicini kao sredstvo za lečenje čira na želucu, a sušen koren kao sastojak čajeva za regulisanje varenja ili u vidu štapića za žvakanje tokom odvikavanja od pušenja.

Naučnici su analizirali vodeni ekstrakt korena i identifikovali glicirizin, primarni aktivni sastojak u korenu. Metabolizmom glicirizina nastaje glukuronska kiselina koja je od velikog značaja za izlučivanje drugih produkata metabolizma putem bubrega.

S obzirom na to da potencira delovanje kardiotoničnih lekova na bazi digitalisa, određenih diuretika i kortikosteroida, osobe koje koriste ove lekove ne bi trebalo da istovremeno koriste i čaj od sladića.

Upotreba se nikako ne preporučuje u slučaju ciroze jetre i bubrežne insuficijencije kao i u slučaju sniženog nivoa kalijuma u krvi.

Tekst: Lepa&Srećna / Žaklina Milenković