Poslednje dve nedelje više ništa nije isto, otkako se virus korona uselio u našu stvarnost. I ljubav je sada na udaru. Mnogi parovi su trenutno fizički razdvojeni, neki provode zajedno više vremena nego ikada pre, ima onih koji su svakog dana zajedno, sami u četiri zida, u izolaciji ili panici.

Više niko ne putuje. Kafići, bioskopi, pozorišta su zatvoreni. Sportske aktivnosti onemogućene. Nikad nije bilo više vremena za razgovore, ali za mnoge je to nepoznanica i ne snalaze se najbolje u novim okolnostima, jer je tempo života do pre samo dve nedelje bio daleko brži, a sadržaj raznovrsniji.

Koliko vanredno stanje iz temelja menja vezu? Da li zbližava partnere ili ih udaljava? Šta kada su primorani da budu fizički razdvojeni? Kako da ljubav opstane uprkos teškim trenucima?

Na vanredna pitanja za “Život plus” odgovara Željka Kurjački Stanić, psiholog i psihoterapeut.

Ako krenemo od toga da je svako vanredno stanje/viša sila, između ostalog, i test za ljubav, koliko se trenutne okolnosti odražavaju na veze?

- Definitivno je da ono ima uticaj na partnerski odnos, jer vanredno stanje drastično menja rutinu i uobičajene načine na koje provodimo vreme tokom dana.

Više nema bioskopa, druženja sa drugim ljudima i drugih načina na kojima smo do sada strukturirali zajedničko vreme. Neki parovi će u ovoj situaciji biti pod većim stresom, biće napetiji i više se svađati, jer sada ne mogu da izbegnu da pričaju jedno s drugim. Možda će stres koji im je ovakva situacija donela raščlaniti, razmotriti i otkriti slabe tačke veze, ako one postoje.

Primorani smo da vreme provodimo zajedno, a da li ćemo ga provesti razgovarajući jedno s drugim, upoznavajući se kroz različite priče, maštanja, planove i sećanja, ili svako uz svoj telefon, to umnogome govori o nama i o kvalitetu veze u kojoj se nalazimo.

Šta se događa kada su partneri u strahu da se ne zaraze ili ne zaraze jedno drugo, pa se dogovore da smanje ili na neko vreme sasvim obustave viđanje?

- U ovakvim situacijama, naročito kada su uplašeni, ljudi uglavnom teže da se drže jedno drugog, da budu zajedno. Svoju porodicu, a pri tome tu podrazumevam i emocionalnog partnera, momka ili devojku, doživljavamo kao deo sebe, kao deo našeg sveta i veoma je teško odlučiti da se izolujemo od njih kako bismo bili bezbedni. Ljudi se odvajaju od svojih najmilijih samo onda kada ih neko primora na to i to im veoma teško pada.

Šta kada partneri žive u udaljenim gradovima ili različitim zemljama, pa ne mogu da se viđaju? Kako da lakše prebrode krizu zbog (isključivo) internet “viđanja”?

- Svakako je da u tim okolnostima mogu da pokažu više kreativnosti i mašte. Zapravo, kada su nam uobičajeni načini komunikacije i provođenja vremena uskraćeni, dobra stvar koja se desi je da tada moramo da smislimo drugačije načine, a to uvek osvežava i ojačava vezu.

Možemo da prošetamo gradom u vreme kada nam je to dozvoljeno i da kupimo niz sitnica koje nas asociraju na našu dragu osobu i pošaljemo joj paket poštom. Možemo da napišemo pismo i pošaljemo mu ili da ispišemo lični grafit na nekom zidu, fotografišemo mu i pošaljemo fotografiju.

Možemo zajedno da maštamo o tome šta ćemo sve raditi, gde ćemo sve ići, šta ćemo sve nabolje da promenimo kada se ova situacija završi. A završiće se brzo. To će značiti više nego svakodnevni jednolični razgovori o istim temama.

Koliko posle ovog perioda, ipak, partneri imaju šansu da ojačaju vezu, ako sve prođe bez velikih “potresa”?

- Ovakve situacije zbližavaju ljude i povezuju ih. Teške okolnosti, veliki izazovi, zajednički neprijatelj, to ojačava bliskost među nama. Mučni trenuci zbližavaju, ali samo ako je neprijatelj spoljašnji, a ne unutar njihove veze, ne između njih. A u ovom slučaju on dolazi spolja i zato može da učini vezu jačom. Sve ovo će jednog dana biti deo zajedničkih uspomena i dragoceno sećanje.

Kako da se sada okrenemo sebi, ali na najbolji način, kao i odnosima sa najbližima?

Sada je potrebno da podržimo sebe i svoje bližnje, a ne da nepotrebno očajavamo. Možemo sebe da hrabrimo, da pričamo o lepim temama, da hrabrimo svoje najbliže i trudimo se da ih razonodimo. Da doživimo ovo kao vreme za samonegu. Da sebe pazimo, bodrimo, da čitamo lepe knjige, one koje zaista želimo da čitamo. Da primetimo proleće koje je došlo.

Koliko je sada potrebno daleko više tolerancije, strpljenja, razumevanja, empatije?

- Ako zamislimo da je prošlo godinu ili dve i da je sve ovo daleko iza nas kao jedno zanimljivo i teško iskustvo, možemo da se zapitamo kako bismo voleli da smo to vreme proveli.

Dakle, sve je ovo iza nas, i mi i naši bližnji smo dobro, kako bismo voleli da smo se poneli u ovoj situaciji. Kako bismo voleli da smo se postavili prema drugim ljudima, prema svojim bližnjima, kakve osobine bismo voleli da smo više pokazivali.

Kada tako zamislimo stvari, biće nam lakše da se sada ponašamo bliže svojim idealima i vrednostima, da budemo optimistični i radosni, tolerantniji prema slabostima i manama drugih ljudi, da pokažemo više želje da druge razveselimo i ohrabrimo, a manje da ih kritikujemo.

Izvor: Novosti