Dobijala sam zastrašujuće ponude, ali nisam htela taj novac: Vedrana Rudan je branila slobodu svojim knjigama

• Vedrana Rudan je odbijala „zastrašujuće finansijske ponude“ za reklame na svom blogu koji je zabeležio 25 miliona pregleda, ističući da joj ne treba mnogo novca i da joj je nezavisnost na prvom mestu.
• Iza sebe je ostavila sedamnaest knjiga prevedenih na brojne svetske jezike, po kojima su se igrale pozorišne predstave od Zagreba i Beograda do Londona i Santa Monike.
• Kroz romane i kolumne pisala je bez ulepšavanja o tabu temama, bračnim odnosima, društvenim apsurdima i sopstvenoj borbi, ostajući verna svom prepoznatljivom glasu bez dlake na jeziku.

“Ja nisam marketinški stručnjak”, kazala je tada Vedrana gostujući na TV K1. “Blog je pročitan 25 miliona puta, iz celog sveta mi stižu ponude da mi se objavljuju reklame, ja sve to odbijam.

Ja više volim slobodu od love, meni ne treba puno love”, rekla je Rudan.

U knjizi “Puding od vanilije”, Vedrana je napisala: “Sloboda uvek ima svoju cenu i ona nikad nije previsoka”. Finansijsku nezavisnost je čuvala svojim književnim radom, a tokom života je objavila sedamnaest knjiga u izdanju Lagune.

Prevedene su na engleski, mađarski, slovenski, poljski, francuski, talijanski, ruski i makedonski jezik. U Rusiji su joj prevedene čak tri knjige, u Americi nekoliko priča i tri knjige.

Pozorišne predstave prema njenim knjigama igrane su u Rijeci, Zagrebu, Beogradu, Varšavi, Londonu, Santa Moniki, Budimpešti. Bila je novinarka, kolumnistkinja, radila je kao urednica na Hrvatskom radiju i voditeljka TV emisije. Svaki put je dobila otkaz, navodi se na njenom blogu rudan.info. Ovo su njeni naslovi:

Umrijeti bez stresa (2024)

U svojoj najnovijoj knjizi Umrijeti bez stresa Vedrana Rudan nas britkim humorom i beskompromisnom iskrenošću vodi kroz političke, društvene i svakodnevne apsurde, otkrivajući istine koje nas često ostavljaju bez reči, ali i s osmehom na licu.

Doživotna robija (2022)

Nakon smrti muža, koga je beskrajno voljela, Loli ponestaje volje. U životu je jedino drži nada da će na licu svoje prelepe kćeri Tine konačno ugledati iskreni osmeh. Zbog tog osmeha spremna je na sve.

Puding od vanilije (2021)

Šta je to demokratski fašizam, zašto Marija nije abortirala, kako ubijati starce bez hiljadu zašto i kako je biti Evropljanka u Beogradu, samo su neka od pitanja koja postavlja Vedrana Rudan u svojoj novoj knjizi.

Ples oko Sunca (2019)

U autobiografiji Ples oko Sunca, iskreno i bez ulepšavanja, Vedrana Rudan piše: o svom nimalo bezbrižnom detinjstvu, o deci i unucima, o putu koji je prešla od prodavačice sladoleda na rivi do najčitanije spisateljice u regionu.

Život bez krpelja (2018)

Rudan: “U jednom trenutku, dobro, ne baš u samo jednom, svoju sam decu doživjela kao krpelje koji će mi piti krv dok budem živa. Očajna, napisala sam priču misleći da je to samo moja priča. Kad tamo… Krpelji svuda oko nas.”

Muškarac u grlu (2016)

Ispod pojavnog sloja narativa lagano izbija opor utisak o nemogućnosti komunikacije, o teškoćama na koje nailazimo u nastojanjima da dosegnemo ideal istinske bliskosti između dvoje ljudi, o tome kako smo čak i u najbliskijim vezama koje u životu ostvarujemo ipak osuđeni na to da do kraja ostanemo zarobljeni u sebi samima.

Zašto psujem (2015)

Vedrana Rudan psuje zato što time upućuje posebnu poruku svetu. Zato što tako odbija da pasivno sedi, čuva unučiće i “čeka smrt da joj se najzad klinci u pedesetoj usele u gajbu”. Zato što je “ljudsko biće koje… sme da piše što mu padne na pamet” ma šta drugi o njoj mislili.

U zemlji krvi i idiota (2013)

Vedrana Rudan se usuđuje reći ono što se drugi ne usude. O Hrvatima i Srbima, o Americi, Izraelu i Palestincima, o Katoličkoj crkvi, o ženama i muškarcima, o sebi i svom mužu…

Amaruši (2013)

Amaruši je još jedan od Vedraninin romana u kojoj se junakinje bore za život na život i smrt. Brak, preljuba, odlazak, povratak, deca, nezaposlenost, Avganistan… pa čak i ljubav, a sve to kroz oči devojčice Amaruši.

Kosturi okruga Madison (2012)

Prvi ljubavni roman Vedrane Rudan, kako je govorila, veoma netipična za nju. Nema Srba i Hrvata, pisala je o svom novom delu, nije ogorčena, to je jedna ljubavna priča sa hepiendom.

Dabogda te majka rodila (2010)

Glavni lik knjige žena je koja živi u srećnom braku, vodi uspešan posao, ima ćerku koju voli i koja tu njezinu ljubav iskreno uzvraća. Ipak, i u šezdesetoj godini, nije u stanju da razreši osnovnu dilemu i pitanje koje je prati tokom celog njenog odrastanja i života. Miris oca-silovatelja dobro joj je poznat – on zaudara na beli luk i belo vino – ali koji je to, dođavola, miris majke?

Strah od pletenja (2009)

Vedrana Rudan: “Ovo su teme kojima sam se bavila pišući za “Feral” i “Nacional”. “Ferala” više nema. Vlasnik “Nacionala” Ivo Pukanić je ubijen. Hvala Predragu Luciću koji mi je knjizi poklonio naslov. Hvala Ivi Pukaniću, jedinom uredniku koji me nikad nije cenzurirao.”

Crnci u Firenci (2006)

Portretirajući riječku porodicu koja se teško nosi sa stvarnošću, i ne opraštajući nijednom njezinu članu mane i slabosti, Vedrana Rudan ispričala je priču koja duboko uznemiruje, bez obzira na to što je često praćena smehom. Otac je izašao iz rata s dijagnozom PTSP-a; majka radi kao kućna pomoćnica u Italiji i ljubuje sa svojim gazdom da bi sinu mogla platiti školovanje u SAD-u; kćerka je trudna i razmišlja o abortusu; sin se vratio iz SAD-a, gdje je ostavio ženu i dete jer ne može bez hrvatskog zalaska sunca; nona je ogorčena jer je uverena da bi svi najradije da je nema…

Ja nevjernica (2005)

Poučna knjiga u kojoj se govori o Hrvatskoj, medijima, Srbima, Amerikancima, ženama, religiji, konzumerizmu, tranziciji, braku, deci, porodici, telu, starosti, smrti i, naravno, mačku Petru Krešimiru.

Ljubav na posljednji pogled (2003)

I drugi roman Vedrane Rudan ima univerzalnu temu, život zlostavljane žene – devojke, supruge, majke, ljubavnice – prikazan s takvom žestinom i uverljivošću da mu je teško naći premca u svjetskim razmjerima. “Globalni monolog” Vedrane Rudan napisan je kao govor kojim se žena, optužena za ubojstvo muža, brani pred sucima, iznoseći pri tom kratku povijest vlastitih nedaća i preplićući je sa središnjom pričom iz lova koja, nažalost, nije i “lovačka priča” nego krvava kulminacija bračne drame.

Uho, grlo, nož (2002)

Tonka Babić, vrsta autoričinog alter-ega, bez ikakve pauze i bez dlake na jeziku govori, brblja, trača, vrišti, preti, upozorava, svedoči o svemu što se tiče nje, njenog života i čitavog sveta.

Kad je žena kurva / kad je muškarac peder (2007)

Starost, smrt, gubljenje lepote, mržnja, nasilje, pokvareni, ustajali međuljudski odnosi – sve su to naličja onih lepših tema koje zapravo pokreću autorku: mladosti, života, lepote, ljubavi, blagosti, dobrih, svežih ljudskih odnosa.