- Vedrana Rudan je preminula u 77. godini, nakon teške borbe sa agresivnim rakom žučnih kanalića koji se proširio uprkos lečenju.
- O bolesti, hemoterapiji, metastazama i strahu od dugog umiranja govorila je potpuno otvoreno, čak i kada je priznala: "Ne želim da umirem na rate."
- Do samog kraja je pisala i govorila o životu, a njene reči sada dobijaju posebno bolnu težinu.
Hrvatska spisateljica Vedrana Rudan preminula je u 77. godini života, nakon duge i teške borbe sa karcinomom. Bila je žena koja je živela neverovatan život, a nije krila ni detalje o svojoj porodici i odrastanju.
Za života nikada nije umela da govori tiho i blago, pa je i o svojoj teškoj dijagnozi, metastazama, hemoterapiji i strahu od dugog umiranja govorila otvoreno, bez ulepšavanja i bez skrivanja onoga kroz šta prolazi.
Nakon što je preminula, njene reči o poslednjim godinama života dobijaju još snažniju i bolniju težinu.
Rudan je bolovala od veoma agresivnog raka žučnih kanalića, koji se teško otkriva. Budući da je redovno išla na kontrole, bolest je u početku bila operabilna. Operacija je dobro prošla, limfni čvorovi bili su čisti, a prva kontrola nije pokazala metastaze. Međutim, samo dva meseca kasnije, na drugoj kontroli, lekari su utvrdili da se bolest proširila.
"Ne želim da umirem na rate"
Nakon što je saznala da ima metastaze, Rudan je odlučila da potraži mogućnost eutanazije u Švajcarskoj.
"Odlučila sam davno, rekla sam u mnogim intervjuima, ne želim da umirem na rate. Ja hoću eutanaziju", rekla je. Poslala je medicinsku dokumentaciju u Švajcarsku i prihvaćena je kao kandidat. Međutim, njeno zdravstveno stanje se u međuvremenu toliko pogoršalo da nije mogla ni da uđe u automobil, pa je od odlaska odustala.
Umesto toga, prihvatila je hemoterapiju nakon razgovora sa lekarima, koji su joj predočili statistiku i mogućnosti lečenja.
"Vi ste neizlečivo bolesni, nikada se nećete izlečiti, ali postoje neke statistike", prenela je njihove teške reči. Iako je želela da sama odluči kada će njen život biti završen, porodica ju je nagovarala da ostane i da sebi pruži šansu.
"Mama, svaki dan je dobitak. Ostani, ostani, ostani", govorila su joj deca, dok joj je suprug ponavljao: "Ti si tu, ti si tu!"
Rudan je priznala da život koji je tada vodila nije bio život koji bi sama izabrala.
"Ja sam tu, hemoterapija, kriza, bolnica gde te dignu, vratiš se kući, hemoterapija, kriza, bolnica… To definitivno nije život koji bih ja htela", iskreno je govorila Vedrana.
Ipak, uprkos svemu, nastavila je da piše.
"Osećam potrebu da pišem. I kad pišem, ja sam živa", rekla je jednom prilikom. Te reči danas posebno odjekuju, jer je pisanje do poslednjih dana ostalo njen način da govori o životu, bolesti, strahu, ljubavi i smrti. U jednom od poslednjih intervjua istakla je kako je tek pred smrt shvatila da postoje dobri ljudi i istakla kako želi da ljudi shvate njen konačni odlazak.
"Želim da kažem da ima jako puno ljudi koji me vole i da ja volim njih i da sam besmrtna i neka moju smrt shvate kao odlazak na područje bez signala", rekla je tada.
I baš tako je 18.avgusta 2026. godine na njenom Fejsbuk profilu sa kojeg se godinama britkim jezikom obraćala armiji svojih pratilaca, objavljeno kratko, ali potresno saopštenje: "Vedrana je otišla na područje bez signala."
BONUS VIDEO