Dalija je višegodišnja biljka koja potiče iz Meksika. Uzgaja se uglavnom zbog cvetova različitog oblika i boje.

Voli humusom bogat supstrat, dobro dreniran, koji ne zadržava višak vlage. Najbolje joj odgovara mesto u vrtu koje je celog dana izloženo suncu.  U vreme letnjih vrućina potrebno je da je redovno zalivate. Na zemlju oko biljaka dobro je da stavite debeli sloj malča radi sprečavanja isparavanja vode.

Gomolji dalija sade se na otvoreno tek kada potpuno prođe opasnost od prolećnih mrazeva. Zemlju za sadnju najbolje je da prekopate u jesen, a u proleće da ih zasadite.

Ako želite lepe i bogate cvetove, potrebno ih je prihranjivati hranivom s povećanom količinom azota, a u leto pre cvetanja prihranite ih hranivom s povećanom količinom kalijuma.

Dalije su prikladne za sadnju na većim površinama. Ako želite posebno da ih istaknete, sadite ih pojedinačno ili u redove. Dalija ima mesnate korenaste gomolje, koji se vade u jesen. Ostavljaju se na zaštićeno mesto da se prirodno osuše, a zatim stavljaju u kutije s tresetom na prozračno mesto gde nema izmrzavanja. U toku vegetacije osetljive su na napad lisnih vaši, crvenog pauka i gusenica. Mlade biljke vole i puževi.

Mnoštvo varijeteta daje najrazličitije cvetove – ima ih koji podsećaju na cvet lokvanja, na orhideje, hrizanteme i anemone, a najmanji su cvetovi popularnih “pompon” dalija. Kako navodi Britansko nacionalno društvo ljubitelja dalija, još se traga za sledećim varijetetima: dalijom sa cvetovima plave boje, dalijom sa mirisom i dalijom koja bi mogla da izdrži mraz.