Najčešće je to slučaj u januaru: šetamo kroz baštu dok se na nebu pomalja zimsko sunce, a onda iznenada osetimo miris – jak, sladak miris himonantusa (Chimonanthus praecox). Svake godine ovaj ukrasni žbun iznova očarava. Ali nisu najupečatljiviji njegovi cvetovi, već mirisni oblak. Na suncu je miris vanile posebno intenzivan. Himonantus je prava mala dragocenost – ne samo zato što cveta od decembra do marta. Njegov slobodnorastući oblik i zlatnožuta boja lišća u jesen njegovi su atributi.

Interesantni su i plodovi u obliku flaša, koji se formiraju u maju. Jedini nedostatak: u predelima sa oštrijom klimom ovaj žbun često propada. Posebno je osetljiv tokom prvih godina, pa mu je zbog toga potrebno zaštićeno i sunčano stanište. Posle svakog perioda sa umereno niskim temperaturama uslediće novo cvetanja, to je moto koji važi ne samo za himonantus. I zimska udika (Viburnum bodnantense) ne raspršuje svoj prah odjednom. Prvi pupoljci otvaraju se često već u novembru, da bi predstavu igrali sve do aprila – samo sa kratkim pauzama u slučaju da je suviše hladno. Ta osobina čini ovaj ukrasni žbun veoma dragocenim zbog dugog periodu cvetanja, a njegov miris pruža pravo uživanje. I zimski jasmin (Jasminum nudiflorum) već u decembru predstavlja svoje cvetove. Od februara do aprila traje njegova glavna faza cvetanja, kada je žbun obavijen žutom haljinom.

Na golim granama cvetovi izgledaju posebno efektno. Sjajna leska (Corylopsis pauciflora) svake godine je prava atrakcija u bašti. Svetložuti zvončići su doduše sitni, ali su zbog toga vrlo gusto raspoređeni po granama. Sa maksimalnom visinom od 1,5 metara ovaj manji žbun lepo se uklapa u male bašte. Poseban mehanizam za zaštitu cvetova od mraza razvio je hamamelis (Hamamelis mollis): pri niskim temperatura latice se jednostavno uviju. Ako je decembar bio blag, u zavisnosti od sorte, već od kraja januara mogu se pojaviti žuti ili svetlocrveni ukrasi na žbunju. Ako je godina hladna, treba biti strpljiv do februara. Posebno rano i bujno cveta sorta „Pallida” sa žutim cvetovima.

Krokusi u januaru – u predelima sa blagom klimom nisu nikakva retkost. Prvi iz zemlje uvek izviruju krokusi. Zajedno s talovnikom i visibabama oni otvaraju sezonu cvetanja lukovica. U nekim baštama ovaj trio će se raširiti duž žbuna hortenzije. Ispod ukrasnog žbunja koje u tom periodu nema lišće svaki za sebe pronaći će sunčano mestašce. Na osunčanim mestima nagradiće nas bujnim cvetanjem, mnogo bogatijim nego u senci. A ako im odgovara stanište, tokom godina formiraće šarene tepihe. Tako usred zime ovi mali baštenski junaci bude prva prolećna osećanja.