Na jugozapadnoj obali Italije, između mora i planinskih staza, nalazi se Aćaroli - selo koje je postalo simbol dugovečnosti i predmet ozbiljnih naučnih istraživanja. Više od 10 odsto stanovnika doživi stotu, a među njima je iznenađujuće mnogo muškaraca.
Osamdesetogodišnjaci rone bez daha po tri minuta, devedesetogodišnjaci obrađuju bašte sa lakoćom dvadesetogodišnjaka, a stogodišnjaci svakodnevno pešače do pekare.
Istraživači sa Univerziteta Kalifornija u San Dijegu i Univerziteta La Sapijenca u Rimu su još pre deset godina počeli da proučavaju ovu populaciju, analizirajući genetiku, ishranu, fizičku aktivnost, mikrobiom, kognitivne funkcije i društvene veze.
Cilj je bio da se otkrije zašto baš ovde ljudi žive tako dugo i kako se njihova svakodnevica može pretočiti u preporuke za zdravije starenje širom sveta.
Jedan od najvažnijih faktora je ishrana. U Aćaroliju mediteranska dijeta nije trend, već tradicija. Meštani jedu ono što sami uzgajaju: paradajz zreo na suncu, tikvice, pasulj, blitvu, masline, crni luk, beli luk. Riba se jede često, meso retko i u malim količinama, a sir se koristi umereno. Maslinovo ulje je osnovni izvor masti, a hleb se pravi od integralnog brašna. Slatkiši su retkost, a obroci su jednostavni, ali bogati hranljivim sastojcima.
Ono što posebno izdvaja Aćaroli jeste ruzmarin. Ova aromatična biljka raste u izobilju i koristi se svakodnevno - ne samo kao začin, već kao osnovni element u kuvanju. Dodaje se u supe, pečenja, salate, čak i u hleb.
Naučnici su utvrdili da lokalni dkoji pomažu u borbi protiv upala i smanjuju rizik od kardiovaskularnih bolesti. Meštani to ne znaju kroz hemijske formule - oni jednostavno veruju da ruzmarin "čisti telo" i "daje snagu".
Ali i ishrana je samo deo priče. Ljudi u Aćaroliju se svakodnevno kreću - ne kroz organizovane treninge, već kroz život. Penju se uzbrdo, rade u baštama, nose teret, hodaju kilometrima. Tela im ostaju snažna jer su u stalnoj interakciji sa okruženjem. Sličan obrazac primećen je i u unutrašnjosti Sardinije, gde pastiri iz oblasti Nuoro pokazuju izuzetnu dugovečnost zahvaljujući životu u pokretu.
Treći stub je društvena povezanost. Članovi porodice žive zajedno ili u neposrednoj blizini, komšije se oslanjaju jedni na druge, a usamljenost gotovo ne postoji. Nauka potvrđuje da izolacija može biti štetna po zdravlje koliko i pušenje, ali u ovom selu neko je uvek tu - za razgovor, pomoć u bašti ili zajedničko ćutanje pred kućom.
I konačno, ono što je najteže replicirati: mentalni mir. Život u Aćaroliju teče sporije. Talasi, cvrčci, mirisi mora - sve to stvara ambijent bez stresa. U kombinaciji sa genetskim prednostima, poput niskog nivoa adrenalina, ovaj mir doprinosi vitalnosti i dugovečnosti.
Aćaroli nije samo selo - to je živi dokaz da dug život ne zahteva čudotvorne suplemente ni skupe tretmane. Potrebni su dobra hrana, svakodnevno kretanje, bliski odnosi, ruzmarin u svemu - i život u skladu sa prirodom. Pročitajte i šta je "Kilimandžaro dijeta", nova tajna dugog života.
BONUS VIDEO: