Kada govore o silicijumu u hrani, ljudi zapravo najčešće misle na silicijum-dioksid, formu u kojoj se pojavljuje ovaj element kojeg u prirodi ima najviše posle kiseonika. Uloga ove materije u organizmu čak ni do dana današnjeg nije potpuno razjašnjena, a mnogi je ipak uzimaju kao dodatak  ishrani, uvereni da doprinosi jačanju kostiju i zglobnehrskavice.

Drugi je opisuju kao "čarobni prah" kojim se vrši detoksikacija organizma. Takođe, ima tvrdnji da može da pomogne kod tegoba s varenjem, srčanih oboljenja pa čak i Alchajmerove bolesti.

Međutim, američka agencija FDA upozorava da ne treba nipošto ne treba uzimati više do 10 do 30 grama dnevno. Nije za sada dokazano loše dejstvo ovih suplemenata, ali silicijum-dioksid može biti opasan ako se udiše. Naime, ulaskom u disajne puteve, on može dovesti do hroničnih plućnih bolesti pa čak izazvati i karcinom ukoliko je osoba na poslu stalno izložena kontaktu sa kristalima silicijuma.

U medicinskim istraživanjima ima podataka koji ukazuju da nam je silicijum neophodan u hrani. Međutim, nije precizno dokazano za šta on služi, a većina stručnjaka se slaže da ga ima dovoljno u uobičajenoj uravnoteženoj ishrani. Dakle, jedite što raznovrsniju hranu.

Najviše ga ima u zelenom povrću kao što je, na primer, spanać, ali i u boraniji, smeđem pirinču i žitnim pahuljicama. Takođe, naći ćete ga i u sočivu, a od svih voćki, najveća koncentracija je u bananama.

Zanimljivo je da najviše silicijum-dioksida ima u pivu. On tu nastaje kroz proces vrenja i to u količini koja pivo čini "šampionom" silicijuma u poređenju sa svim ostalim vrstama hrane i pića.

Izvor: Lepa&Srećna