Zglob kuka je jedan od najvećih i najstabilnijih zglobova tela koji spaja trup sa donjim ekstremitetima. Da bi održao svoju funkciju statike i dinamike, potreban je dobar kontakt zglobnih površina (kongruentnost). Ako toga nema, dolazi do promena biomehanike i uslova za razvoj artroza. Koksartroza (degenerativno oboljenje zgloba kuka) relativno je često oboljenje, i po nekim statistikama prisutna je kod oko četiri odsto odraslog stanovništva srednje i starije dobi.

Ne postoji lečenje koje može da zaustavi ili izmeni proces degenerativnih promena - laže dr Spomenka Klem, specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije u Banji ‘’Junaković’’. - Ali, nizom mera i postupaka mogu da se smanje tegobe obolelog, popravi funkcija zgloba i time poboljša kvalitet života. Zbog toga se pacijenti upućuju na rehabilitaciju, gde se nizom postupaka u kojima se koriste hidro-procedure, fizikalni agensi, kinezi terapija, postiže smanjenje bola, ukočenosti zgloba, redukcija spastičnosti muskulature i postiže jačanje mišića i okolozglobnog tkiva, radi „učvršćivanja“ zgloba.

Dr Klem kaže da se, ako artroza uznapreduje, što je uzrok jakih bolova ili mehaničkih ograničenja pokreta, razmatra operativno rešenje problema sa ugradnjom endoproteze koja zamenjuje oštećen i bolan zglob. S obzirom na to da je pacijent pre operacije imao ozbiljna ograničenja pokreta u zglobu kuka i veliki gubitak mišiće mase koji pokreću taj zglob, ugradnja endoproteze će rešiti pacijenta bola, ali neće poboljšati pokretljivost. Tad rehabilitacija ima ključnu ulogu, da vrati stabilnost zglobu kroz izokinetički program vežbi, kao i pravilan pokret, što sve zajedno olakšava kretanje.

- Rehabilitacija ima značajno mesto, kako u postoperativnom tretmanu, tako i u preoperativnom - objašnjava dr Klem. - U okviru nje se kroz izokinetičke vežbe oslabljenih mišića, u okviru mogućeg pokreta, pacijent pripremi za brži postoperativni oporavak. To podrazumeva što raniju vertikalizaciju i mobilizaciju pacijenta, kako bi se izbegle komlikacije dužeg mirovanja. Osim artroza, frakture su, takođe, razlog upućivanja na rehabilitaciju, i to u fazi kad je formiran dobar kalus i prestala potreba za imobilizacijom pacijenta.

Najčešće su povrede kuka tzv. traumatske, uzrokovane padom ili zadobijene u saobraćajkama ili tzv. patološke frakture, uzrokovane bolestima kuka, kao što su osteoporoza, kancer... Ishod takvih povreda je: konzervativno lečenje, operativni tretman kroz osteosintezu povređenog kuka i protetisanje. Bez obzira na to koji je izbor saniranja frakture kuka, rehabilitacija je svakako nastavak započetog lečenja.

- Posebna prednost balneo rehabilitacije su hidro-procedure, gde se efekti baziraju na hemijskom i mineralnom sastavu sastojaka i njihovoj apsorpciji - navodi dr Klem. - Sledeći bitan momenat je olakšano izvođenje pokreta u vodi i manja bolnost pri izvođenju pokreta. Efekat ove procedure, kao i svih postupaka koji se primenjuju u postupku rehabilitacije, jeste poboljšana cirkulacija u zglobovima, posebno mikrocirkulacija, a poboljšava se i metabolizam tkiva.

SAMI PROCENITE RIZIK

OVO je upitnik za brzu procenu predispozicija za oboljenje zgloba kuka:

  • Da li neko u porodici ima problema sa kukovima?
  • Da li pretežno sedite na poslu ili se vozite automobilom?
  • Pri ustajanju iz fotelje, pomažete li se rukama?
  • Možete li da prekrstite nogu preko noge?
  • Da li ste osetili bol ili zatezanje u preponi ili butini?
  • Da li vam „preskače“ kuk?
  • Možete li kolenom da dohvatite bradu?
  • Da li ste imali kao dete iščašenje kukova?

Ukoliko se ranije prepoznaju problemi vezani za kuk, smanjenjem telesne težine, izbegavanjem teških fizičkih poslova, korišćenjem pomagala pri hodu, redovnim vežbanjem, i korišćenjem balneo procedura mogu da se spreče ili bar umanje tegobe.

Tekst: V. N.
Izvor: Novosti