- Ako se simptomi Alchajmerove bolesti javljaju u isto vreme i na sličan način, možda je reč o porodičnom tipu demencije.
- Testovi mogu da otkriju postojanje rizičnog gena.
Kada se u porodici demencija ponavlja generacijama, život postaje borba sa nevidljivim neprijateljem. U jednoj britanskoj porodici otac, deda i ujak svi su oboleli od Alchajmerove bolesti – otac je prvi znake pokazao sa 68 godina, deda sa 72, a ujak već sa 58.
Henri Fernis (51) oseti ledeni strah svaki put kada zaboravi gde je ostavio ključeve ili ime poznanika. Upita se „Da li je ovo početak?“
Kako izgleda život sa porodičnom „senkom“ demencije
„Gledao sam oca kako polako nestaje“, priča on za Dejli Mail. „Prvo je zaboravljao imena, onda gde je parkirao auto, na kraju nije prepoznavao ni mene. Deda je bio isti, a ujak je oboleo najranije, u 58. godini. Sada svaki put kada nečeg ne mogu da se setim, pomislim: da li sam već na redu?“
Porodica je naučila da živi sa stalnom brigom – svaki pregled, svaki test pamćenja, svaka mala zaboravnost postaje razlog za paniku. Deca u porodici već sa 30-ak godina počinju da se pitaju: „Hoću li i ja?“
Da li se demencija zaista nasleđuje?
Većina slučajeva Alchajmerove bolesti je sporadična – javlja se slučajno, bez jasne porodične veze. Međutim, u retkim slučajevima (manje od 5 %) postoji familijarna Alchajmerova bolest koja se prenosi dominantnim genom (mutacije na hromozomima 1, 14 ili 21). Ako jedan roditelj ima mutaciju, dete ima 50 % rizika da je nasledi, a bolest se javlja ranije – često između 40 i 60 godina.
U ovoj porodici simptomi su počinjali u sličnoj životnoj dobi i napredovali slično – klasičan znak familijarne forme. Genetski testovi (npr. za APOE-e4 gen ili retke mutacije) mogu da daju odgovor, ali mnogi se plaše rezultata. „Znam da postoji test, ali ne želim da znam rezultat“, kaže sin. „Ako je pozitivan, šta onda? Živim u strahu, ali bar imam nadu.“
„Oduvek smo smatrali da je tata u dobroj kondiciji – nije imao višak kilograma i igrao je tenis par puta nedeljno“, priča Henri. „Ali bio je ono što bih nazvao 'sedentarni sportista': vikendom je igrao tenis, a radne dane provodio za stolom. Nikad nije pio vodu – ujutru kafu, na ručku pivo ili vino, uveče džin-tonik i još vina. Sada znamo da nijedna količina alkohola nije dobra za mozak.
Da je živeo lošijim stilom života, možda bi demencija došla krajem šezdesetih umesto u osamdesetim. Ali da je promenio nekoliko navika, možda bi je odložio do devedesetih – kada bi, statistički gledano, verovatno umro od nečeg drugog.“
Henri je aktivni biciklista, trenira 10 do 15 sati dnevno, izbegava prerađenu hranu i šećer, redovno jede sveže namirnice i domaća jela.
Iako je strah ogroman, stručnjaci naglašavaju: čak i sa genetskim rizikom, zdrav životni stil može odložiti simptome za godine. Nova istraživanja – lekovi protiv amiloidnih plakova, anti-tau terapije i imunoterapija – donose nadu da će uskoro postojati efikasniji tretmani. Rano otkrivanje (pregledi pamćenja, MRI) omogućava bolje planiranje.
Pročitajte i koji su rani simptomi Alchajmerove bolesti.
BONUS VIDEO: