Seksualni kontakti, posebno s osobama koje nedovoljno poznajemo, omogućavaju više nego laku šansu različitim mikroorganizmima da pronađu novog domaćina. To možete i vi da budete ukoliko se ovog leta prepustite ne samo čarima sunca i plivanja već, krajnje opušteni, novom partneru, makar samo na jedan tren.

Koji su najčešći znaci zbog kojih hitno treba da se obratite dermatovenerologu, šta su uzročnici polno prenosivih bolesti i faktori rizika, koliko dugo mogu da vas muče krajnje nezgodne infekcije zbog vaše letnje nesmotrene seksualne aktivnosti, objašnjava dr med. Svetlana Đurišić, dermatovenerolog.

Šta sve može da nas napadne?

- Seksualno prenosive bolesti spadaju među najčešće infektivne bolesti na svetu, uzrokuje ih više od 30 virusa, bakterija i parazita. Najčešći prenosioci su neisseria gonorrhea (gonoreja, triper, kapavac), treponema pallidum (sifilis), chlamydia trachomatis, ureaplasma urealliticum (uretitis, cervicitis). Nisu retki ni virusi koji uzrokuju cervikalni i analni karcinom - humani papiloma virus (HPV), odnosno oni koji izazivaju genitalni herpes (herpes simplex tip 2 i tip 1).

Da li se prenose isključivo seksualnim kontaktom?

- Ako osoba ima neku od ovih infekcija, jedini put prenosa je bio polni odnos. Može da oboli svaki put kada ima nezaštićen seksualni kontakt sa partnerom koji je već inficiran.

Kako prelaze na nas?

- Uzročnici polnih i seksualno prenosivih bolesti s osobe na osobu mogu da pređu putem krvi, semena ili vaginalne tečnosti.

Nevidljivi simptomi

Da li možemo da primetimo da je neka osoba bolesna?

- Nažalost, sasvim je moguće da se zarazimo od osobe koja izgleda savršeno zdravo. Na prvi pogled je uredna, možda je čak i poznajemo, a možda ni ona sama ne zna da je bolesna jer mnoga oboljenja ove vrste, bar u prvo vreme, ne daju nikakve simptome.

Predstavlja li opasnost i stalni partner?

- Čak i kod njih može da se dogodi seksualno prenosiva bolest. Moguće je da se naš stalni partner ili mi zarazimo herpesom, a da to nikad ne saznamo. U takvim slučajevima, mi smo samo prenosioci oboljenja. Ipak, mnogo je češći prenos ovih i drugih polno prenosivih infekcija kod osoba koje menjaju partnere.

Koji su simptomi vidljivi?

- To su upala sluzokože, pojava rana (ne moraju, ali mogu da budu veoma bolne) u genitalnoj, rektalnoj ili u oralnoj regiji, bolno izmokravanje, peckanje, gnojni iscedak iz mokraćnog kanala, neuobičajeno krvarenje iz vagine, povišena temperatura (groznica), tj. drugi simptomi koji su slični gripu.

Kad se javljaju?

- Inkubacija traje 7-15 dana, ali znaci infekcije mogu da se pojave i mesecima ili godinama kasnije! Izražavaju se kroz crvenilo, osip ili ranice bilo gde na telu, uporne genitalne upale na koje ne deluje terapija, bol u maloj karlici, testisima, bol pri polnom odnosu, kroz neurološke i kardiovaskularne probleme, čak i kroz karcinom.

Kakve još posledice ostavljaju ove bolesti?

- Saznanje da ste zaradili neku polno prenosivu bolest samo po sebi predstavlja traumu. Ovo stanje prate i sramota, gubitak poverenja, prestanak uživanja u sopstvenoj seksualnosti, a najgore je to što pojedine seksualno prenosive bolesti mogu da odlučuju o nečijem životu. Mislim prvenstveno na poremećene planove kod žena koje se tiču materinstva i druge probleme koji ne mogu da se reše čak ni najboljom terapijom.

Koja terapija pomaže u startu?

- Antibiotici mogu da pomognu kod mnogih seksualno prenosivih bolesti, a terapija treba da se sprovede u potpunosti (puna doza), bez obzira na eventualni prestanak tegoba. Na udaru antibiotika su gonoreja, sifilis, hlamidija i trihomonas.

Kad ne pomažu?

- Kad su u pitanju virusne infekcije, a treba znati i da većina seksualno prenosivih infekcija nije uopšte izlečiva!


Postoje li vakcine?

- Za HBV (hepatitis B virus) i HPV (humani papiloma virus) danas postoje vakcine.

Moguće komlikacije polnih bolesti

Pravovremena i brza terapija mogu da spreče brojne komplikacije: bolesti srca, upala zglobova, oka ili karlice, poremećaj pamćenja, neplodnost, karcinom grlića materice, limfomi uzrokovani HIV-om, oštećenje ploda mogu da nastanu ako se simptomi pojedinih polnih bolesti ne primete na vreme ili ne tretiraju na pravi način.

Žene, obratite pažnju!

Smanjite obavezno unos šećera! Povećano konzumiranje sladoleda i voćnih napitaka tokom leta uvećava i nivo glikogena u krvi, ali i šećera u sluznici vagine. To je idealan ambijent za razmnožavanje gljivica, posebno su ugrožene žene dijabetičari. Bakterijsku vaginalnu floru uništava i česta upotreba antibiotika bez probiotika. Prečesto pranje i upotreba tampona takođe uvećavaju rizik za dobijanje seksualno prenosivih bolesti.

Ni poljubac nije bezbedan

Malaksalost, povišena temperatura, upala grla, fibrinske naslage na krajnicima, uvećanje limfnih žlezda (najčešće na vratu), otok kapaka i lica, jetre (uz povišenu vrednost enzima i hepatitis) i slezine, neurološki problemi moguće su komplikacije tzv. bolesti poljupca. Virus mononukleoze lako se prenosi, inkubacija traje 7-15 dana, a često kliconoša nije ni svestan da ga ima. Zato pazite s kim se ljubite, iz čijih čaša pijete, čije suze brišete - iz pljuvačke, zajedničkog pića i iz suza vrebaju brojne opasnosti, a virus mononukleoze će ostati doživotno u vašem telu!

Generalni rizik

- Početak seksualne aktivnosti u ranom adolescentskom dobu - mladi najčešće brinu posle, a ne pre odnosa
- Menjanje većeg broja partnera istovremeno ili tokom vremena
- Nezaštićen odnos sa osobom koja već ima neko seksualno prenosivo oboljenje
- Prenošenje jedne polne bolesti otvara rizik od lakšeg dobijanja drugog oboljenja, posebno HIV i HPV
- Žene su ugroženije: kod mladih devojaka grlić materice čine ćelije koje se stalno menjaju (nestabilne su, grlić je ranjiviji i osetljiviji na viruse i bakterije), posledice su neplodnost i karcinom.

Spisak sve duži

Relativno skoro su kao polno prenosive bolesti (PPI) prepoznate, uz HIV/sidu, hlamidijalne infekcije, genitalna kandidijaza, genitalni herpes, trihomonijaza, negonokokni uretitis, stidne vaši, šuga. Polnim putem mogu da se prenesu i amebijaza, salmoneloza, šigeloza, citomegalovirusna infekcija, kampilobakterioza...

Tekst: Branka Mitrović

Izvor: Kurir