Sindromiznenadnesmrti  je iznenadna pojava smrti kod deteta koje je prethodno bilo zdravo, bez kliničke slike ili simptoma neke bolesti. Postoje dva entiteta: sindrom iznenadne smrti odojčeta i sindrom iznenadne smrti starijeg deteta.

Sindrom iznenadne smrti odojčeta pogađa decu uzrasta do godinu dana, najčešće u snu. Učestalije se javlja kod dečaka, u zimskom periodu, kod dece koja ne doje, kod dece koja koriste cucle  i najčešće  u uzrastu od 4. do 6. meseca života.

Sindrom iznenadne smrti starijeg deteta se javlja kod dece starije od godinu dana, najčešće u snu. Po učestalosti je manje zastupljen nego kod odojčadi.

Prema statistici na 100.000 živorodjene dece od iznenadnesmrti premine 38,7 ( podaci centra za kontrolu bolesti CDC).

PROČITAJTE JOŠ: KAKO SPREČITI IZNENADNU SMRT DETETA: ovo su uzroci i način prevencije opasnog sindroma iznenadne smrti

Smatra se da jeiznenadna smrt uslovljena postojanjem više faktora. U svetu trenutno postoji veliki broj istraživanja uzroka iznenadne smrti, jer i pored svih raspoloživih dijagnostičkih mogućnosti i obdukcionih nalaza, uzrok veoma često ostane nerazjašnjen. Kada govorimo o uzrocima iznenadne smrti odojčeta ispitivanja idu u pravcu: respiratornih poremećaja po tipu centralnog hipoventilacionog poremećaja, poremećaja centralnog nervnog sistema i centra za kontrolu budnog stanja tj. spavanja, ugušenja ( najčešće kao posledica regurgitacije želudačnog sadržaja i aspiriranja u disajne puteve),  poremećaje srčanog ritma a najčešće poremećaja longQT  itd. Kod starije dece u obzir dolaze i retke metaboličkebolesti, kardiomiopatije, poremećaji srčanog ritma.

Prevencija za iznenadnu smrt odojčeta predstavlja niz mera: spavanje na ledjima, dojenje ( deca koja doje su budnija ), tvrda osnova kreveta, spavanje u sopstvenom krevetu ili kolevci, ne korišćenje prekrivača, ne korišćenje cucle, održavanje temperature u prostoriji 18-22C, korišćenje bebi alarma. Prevencija kod starije dece je režim spavanja i ishrane koji podrazumeva da dete ne leže odmah posle obroka, prijavljivanje pedijatru težeg buđenja i sličnih simptoma koji su nažalost nekada neprepoznatljivi i nespecifični.

U prevenciju se mora uvrstiti i sprovođenje edukacije građana za pružanje osnovne prve pomoći i reanimacije.

Značajno je da se pogođenim porodicama i okruženju pruži psihološka potpora za prevladavanje ovako teškog stresnog stanja sa kojima se i mi kao lekari, obučeni za borbu za život i u stalnom kontaktu sa smrću, teško nosimo kao ljudi.

Tekst: Dr Snežana Rsovac

Izvor: Tiršova