Niskokaloričnih zaslađivača ima u različitim jelima i pićima, uključujući osvažavajuća bezalkoholna pića, žvakaće gume, slatkiše, smrznute deserte, jogurte, kremove, pudinge.

Jedna od večitih dilemama kada želite da smršate jeste: da li pored omiljene hrane morate da se lišite kafe, čaja ili sokova s niskokalorijskim zaslađivačima i koliko to može uticati na postizanje željenih rezultata.

O tome šta su, u stvari, niskokalorijski zaslađivači razgovarali smo sa prof. dr Budimkom Novaković, dijetoterapeutom na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu.

Niskokalorijski zaslađivači su prehrambeni aditivi koji se koriste da daju sladak ukus namirnicama i kao stoni zaslađivači.

"Niskokalorijski zaslađivači ne uvećavaju želju za slatkišima. Mogu da zadovolje potrebu za slatkišima jer izazivaju osećaj slatkog delujući na receptore ukusa na jeziku i mekom nepcu, a slatka hemijska poruka se prenosi fiziološkim i biohemijskim mehanizmima u centralni nervni sistem gde se stvara doživljaj slatkog ukusa.

Ovi zaslađivači se preporučuju svima koji žele da održe telesnu masu, smanje prekomernu težinu, onima koji žele da smanje rizik od nastanka dijabetesa, povećanih vrednosti triglicerida u krvi i posledičnih masovnih nezaraznih bolesti.

VIŠE: Sedam prirodnih zaslađivača

Osobama sa poremećajem metabolizma šećera, triglicerida i koje imaju neku od masovnih nezaraznih bolesti, nutritivna preporuka su niskokalorijski zaslađivači. Upotreba ovih zaslađivača znatno smanjuje rizik od nastanka karijesa i pomaže uspostavljanju i održavanju dobrog zdravlja. Upotreba niskokalorijskih zaslađivača proširuje izbor namirnica i ishrana se jednostavnije planira, što ukupno poboljšava kvalitet života", ističe prof. dr Novaković.

O bezbednosti niskokalorijskih zaslađivača brinu međunarodna regulatorna tela: globalno Codex Alimentarius, u Americi je to Agencija za hranu i lekove, u Evropskoj uniji Evropska agencija za bezbednost hrane, a svaka država ima svoju nacionalinu zakonodavnost. U Republici Srbiji uslove za bezbednost niskokalorijskih zaslađivača propisuje Pravilnik o prehrambenim aditivima (Sl. glasnik RS, br. 63/2013).

"Na osnovu mnogobrojnih dugotrajnih toksikoloških i genotoksičnih ispitivanja donosi se zaključak o bezbednosti niskokalorijskih zaslađivača. Ukolko se donese zaključak da je niskokalorijski zaslađivač bezbedan, on se stavlja na lisu dozvoljenih prehrambenih aditiva i dobija svoj E broj. Pri kupovini niskokalorijskih zaslađivača treba obratiti pažnju da zaslađivač ima svoj E broj, koji je potvrda o bezbednosti, kako se zaslađivač upotrebljava, u kojoj količini se koristi, kako se ponaša pri termičkoj obradi".

Više od devedeset zemalja odobrilo je korištenje aspartame, niskokalorijskog zaslađivča, u hiljadama prehrambenih proizvoda. Koje su njegove dobre i loše strane i da li je bezbedan za korišćenje?

"Aspartam je niskokalorijski zaslađivač koji je 200 puta slađi od šećera. U Americi se upotrebljava od 1981, a u Evropi od 1984. godine, bezbedan je za upotrebu u svim uzrastnim grupama, tokom trudnoće i dojenja. Aspartam se sastoji od dve aminokiseline, aspartične kiseline i fenilalnina (koji se prirodno nalaze u telesnim tkivima), i metanola.

VIŠE: Dileme sa veštačkim zaslađivačima: kako da raskinete začarani krug šećera

Aspartam se brzo razgrađuje u navedene sastojke tako da u telesnim tkivima i telesnim tečnostima nema aspartama. Postoje osobe sa urođenom (genetskom) greškom metabolizma koja se naziva fenilketonurija, i u organizmu osoba sa fenilketonurijom, aminokiselina fenilalnin ne može da se dalje razgrađuje do aminokiseline tirozina.

Zato na pakovanju aspartama ili namirnica / pića koje sadrže aspartam mora da stoji oznaka: sadrži aspartam. Dakle, aspartam ima dobre osobine i bezbedan je za upotrebu, osim kod osoba koje imaju fenilketonuriju", ističe Lisina sagovornica.

Tekst: Vesna Stanimirović

Izvor: Lisa