U spavaćoj sobi možete da planirate raspored prema uobičajenom načinu rešavanja ove prostorije, ali je bolje da taj raspored prilagodite svojim potrebama. Ako supružnici vole i imaju naviku da spavaju u jednoj postelji, onda treba da kupe bračni ili „francuski“ ležaj. Medjutim, ako imaju različite navike (jedan rano leže, drugi čita duboko u noć, jedan spava mirno, drugi se stalno prevrće ili hrče), onda je bolje imati odvojene postelje. One mogu da se postave jedna pored druge, ali sa odvojenim dušecima, prekrivačima i lampama. Postelje u spavaćoj sobi mogu da se postave i pod uglom, i tada soba može da se koristi i preko dana, za sedenje i dnevni odmor.

Izboru postelje treba prići s velikom dozom opreza, jer su tu kvalitet i udobnost na prvom mestu. Pri izboru postelje obratite pažnju na dušek, koji treba da bude elastičan da bi se povinovao vašem telu, njegovoj težini i pokretljivosti pri spavanju. Najbolji su dušeci od penaste gume ili sa žičanim jezgrom, a najgori su od sundjera – poliuretana.

Uza svako uzglavlje treba obezbediti noćni stočić i reflektor-lampu za čitanje u postelji. Od ova dva detalja zavisiće i udobnost u postelji i oko nje. Ukoliko spavaća soba ima neku dopunsku funkciju (na primer, za umni rad), biće potrebno izabrati odgovarajući nameštaj, koji treba da bude u skladu sa ostalim elementima u sobi. Neke garniture nameštaja sadrže i toaletno-pisaći sto, i to je dobra varijanta kada se radi o dvostrukoj nameni sobe za spavanje. Takodje, dobro rešenje možete postići i postavljanjem radne ploče ispod prozora (iznad radijatora), s tim da visina ne treba da prelazi 75 cm. Uz radnu ploču biće potrebna i stolica za rad.

U svakom slučaju, u spavaćoj sobi treba planirati jednu, ili još bolje dve stolice, da bi se odložili delovi odeće. Kada je reč o garderobnim ormanima, oni su najčešće sastavni deo sobe. Najbolje rešenje jesu ugradjeni ormani-plakari, koji zauzimaju ceo zid ili deo zida i koji idu celom visinom, od poda do tavanice. Na taj način ormani ne deluju glomazno i gotovo se ne primećuje u sobi, jer čine neku vrstu zidne površine.  Boja vrata velikog plakara trebalo bi da bude svetla i bez naglašenih detalja, a samo u izuzetno velikim sobama može da bude tamna ili s naglašenom strukturom materijala.

Tepih i zavese trebalo bi da zadovolje prvenstveno uslov higijene i lakog održavanja. Osvetljenje bi obavezno trebalo da bude dvojako: centralno, za celu prostoriju, kao i lokalno, uz oba uzglavlja i toaletni stočić.

Radmila Milosavljević, dipl. ing. arh.