Nekada je u Srbiji vinograd bio sastavni deo domaćinstva, a naša država zemlja vinara. Dok svaki Francuz godišnje popije skoro 50 litara vina, kod žitelja Srbije taj broj je skoro deset puta manji. Bavljenje vinogradarstvom i vinarstvom iziskuje dosta novca, pa nije ni čudo što velikim proizvođačima ovaj biznis više dođe kao hobi. Lisa je pronašla četiri porodice iz Beograda koje su imale dovoljno hrabrosti i želje da ulože pare i energiju u vinograde širom Srbije, da sačuvaju tradiciju i pokušaju da vrate našu zemlju na listu vinarskih zemalja.

Iako sa porodicom živi u Beogradu, Veselin Despotović (47), koji je sa suprugom vlasnik vinarije Despotika, ovih dana okupiran je berbom grožđa, trećom po redu, na imanju od 11 hektara u selu Golobok kod Smederevske Palanke (koje je po legendi dobilo naziv po devojkama koje su u jesen golih bokova gazile grožđe).

Dugo je tinjala želja ovog arhitekte po obrazovanju, a menadžera u građevinskoj firmi po profesiji, da počne proizvodnju vina i uloži novac u vinovu lozu, a onda ju je 2006. godine sproveo u delo počevši da ostvaruje svoju davnašnju misiju.

- Verujem da su budućnost i perspektiva ove zemlje u poljoprivredi. Vino i vinarstvo predstavljaju povratak našim korenima i oživljavanje tradicije koja ima ozbiljne korene kroz vekove. Nadam se da ćemo Srbiji vratiti mesto u vinskom svetu koje zaslužuje - kaže Veselin koji planira da u selu Vlaški, u kojem se nalazi vinarija, napravi Muzej vina.

- Planiramo da se bavimo vinskim turizmom, a jedna od atrakcija biće muzej u kojem ćemo ispričati vekovnu priču o vinarstvu i vinogradarstvu u Srbiji koja, nažalost, nije poznata ni našim ljudima, a kamoli strancima - kaže ovaj vredni čovek i dodaje da su osim njegove supruge u posao, u skladu sa svojim godinama, uključene i njihove ćerke od 13 i 7 godina. 

Tekst: Nenad Blagojević