Milica Jakovljević, među publikom poznata kao Mir Jam, rođena je 22. aprila 1887. godine u Jagodini, a detinjstvo i mladost provela je u Kragujevcu. Nakon prvog svetskog rata preselila se u Beograd, gde je započela novinarsku karijeru pod pomenutim pseudonimom, pod kojim je zatim počela i da piše romane.

Živela je u stanu u Molerovoj ulici u Beogradu, gde su nastajali ljubavni romani koje su u jednom dahu čitale žene širom Jugoslavije. Mir Jam je bila veoma obrazovana, govorila je tečno francuski i ruski jezik, a opisivali su je i kao "patrijarhalnu devojku iz dobre kuće". Nikada se nije udavala, a o njenom privatnom životu mnogo se nagađalo.

Tako se, kada je napunila četrdeset godina, po beogradskim kuloarima pričalo da se u svom stanu viđa sa glumcem Božidarom Božom Nikolićem, koji je bio udovac i stariji od nje pet godina.

Kako se pričalo, bili su zajedno čitavih 10 godina, a rastali su se jer Mir Jam nije želela da vezu krunišu brakom.

Važno mesto u njenom životu zauzimao je i Slovenac Vitoj. Njemu je posvetila i roman "Slovenačka gora", a sa njim se prvi put i poljubila.

"Drugog dana ja i Vitoj izašli smo pre podne sami u šetnju. Vodio me u park Tivoli. Kako je to divan park, svetao, pun cveća, pokraj jednog malog jezerca. Seli smo na klupu. Pričali i zaćutali. Ptičice su cvrkutale oko nas, deca se u dolini igrala, senke drveća pokrivale nas, jezero je bilo mirno, a moja duša ustalasana. Vitoj mi se najednom naže niže, obgrli mi ramena i poljubi mi usne", otkrila je u svojoj autobiografiji.

Mir Jam se zalagala i za ženska prava. Borila se za rodnu ravnopravnost, a mnogi su je kritikovali i osporavali, uz argumente da njen rad nije mogao da se meri sa muškim autorima tog vremena. Često su je upoređivali sa bratom, poznatim piscem Stevanom Jakovljevićem, autorom "Srpske trilogije".

Preokret u njenom životu dogodio se tokom okupacije, kada je odbila da dobro plaćen posao radi u Nedićevim okupacionim novinama kako ne bi okaljala svoj i obraz brata Stevana, majora kraljevske vojske u zarobljeništvu. Posle rata za nju nije bilo posla ni penzije, dok je Stevan napredovao velikom brzinom na lestvici društvenog uspeha, a dva puta je biran i za poslanika u Veću građana Jugoslavije.

Mir Jam je bila odbačena, izgubila je status novinara, a odbijena je i za penziju. Da bi preživela, sva autorska prava svojih književnih dela prenela je na beogradskog knjižara Ivana Veselinovića. To je obelodanjeno tek 20 godina nakon njene smrti.

Umrla je 22. decembra 1952. godine od zapaljenja pluća, a vest o njenoj smrti nisu objavile ni jedne novine.

"Vrlo bedno je živela posle rata, ali se nikad nije žalila. Tata je uvek bio tu da joj pomogne, a posle je uspeo da joj izradi neku penzijicu, ali ni ona nije bila dovoljna. Jednog dana bila sam sama u stanu, kad zvoni telefon: "Milica Jakovljević je umrla", znate kako oni to tako javljaju. Kad je tata došao i ja mu rekla da je tetka umrla, prvi put sam videla da tati teku suze", ispričala je tri decenije kasnije Miličina bratanica Gordana, Stevanova ćerka.

Decenijama su dela Mir Jam bila zaboravljena, a onda su se vratila na scenu predstavom "Ranjeni orao" 1972. godine u Ateljeu 212. Od tada publika ponovo čita njene romane, ali i gleda filmove, serije i predstave napisane po njima.

Neka od najpoznatijih dela književnice Mir Jam su "Ranjeni orao", "To je bilo jedne noći na Jadranu”, "Nepobedivo srce", "Otmica muškarca", "Greh njene mame", "U slovenačkim gorama", "Samac u braku", "Mala supruga", "Dama u plavom", "Devojka sa zelenim očima", "Časna reč muškarca", "Sve one vole ljubav", "Tamo daleko”, "Emancipovana porodica".

Svet poznatih nadohvat ruke. Sve goruće teme, aktuelna dešavanja i najsočniji tračevi na jednom mestu. Pridruži se Viber zajednici ŽIVOT POZNATIH i budi u toku svakog dana!

Izvor: Lepa&Srećna