Raznolikost ove biljke ne ogleda se u različitim visinama, boji lišća, obliku rasta i periodu cvetanja, već se odnosi i na raznorazne mogućnosti primene. 

Neke vrste naseljavaju s velikom naklonošću problematične zone kao što su izuzetno sunčana i suva staništa. U njih se ubrajaju sorte Euphorbia seguieriana i Euphorbia myrsinites. Kao odlični partneri u leji preporučuju se ukrasni luk, macina trava, volujsko uho (Silene dioica), perunika i mamuzica. Domaća mlečika Euphorbia cyparissias dobro bi se osećala u njihovom društvu, samo treba da vodite računa o tome da se ona veoma brzo samorasejava. 

U polusenovitim lejama sa umereno vlažnom zemljom sorte Euphorbia amygdaloides i himalajska mlečika s s narandžastim cvetićima „Fireglow“ zauzeće rado mesto. Kao pratioci u polusenovitim prolećnim lejama mogu da se posade narcisi, muskari, kavkaski nezaboravak ili kukurek. Da bi se himalajska mlečika dobro razvijala, posebno je preporučljivo da se prve godine po sadnji biljka sačuva od mraza lišćem. 

U neposrednoj blizini kuće, u predelima gde zima nije previše jaka, može da se uzgaja i impozantna mediteranska mlečika. Važno je da je zemljište vodopropusno. Osim toga, zeleno lišće je dobrodošlo kao zaštita od zimskog sunca. 

Nezavisno od staništa, kao element koji spaja krupnolisne perene mogu da se posade žbunaste ili poluloptaste sorte mlečike: Euphorbia seguieriana, Euphorbia cyparissias i Euphorbia polychroma. Mlečika je uglavnom zelene boje – skromna, ali ni u kom slučaju monotona. Osim toga što unosi mir u leju, pomaže drugim biljkama sa cvetovima jarkih boja da što bolje dođu do izražaja.