• Genetika i gojaznost su povezani, višak kilograma može biti uslovljen ne samo životnim navikama već i kombinacijom gena koji na utiču na apetit, gojenje i mršavljenje.
  • Genetsko testiranje može da pokaže sklonost ka gojenju.

Mikaela Spero je godinama je pokušavala da smrša. Iako drugima nije delovala toliko gojazno, problem je bio što uopšte nije reagovala na dijete.

Višak kilograma se vraćao čim bi napravila mali „greh“, a glad je bila neprekidna i neobjašnjiva. Još kao dete jela je porcije za odrasle, a u dvadesetim se vrtela u krugu jo-jo dijeta. Imala je vitke noge, ali oko pojasa uvek masne naslage.

Prelomni trenutak došao je kada je počela da studira naturopatsku medicinu. Učila je o fiziologiji tela, hormonima, metabolizmu — i tada je prvi put čula za insulinsku rezistenciju. Sve je kliknulo. Testovi su potvrdili da ima visok nivo insulina, što je objašnjavalo njenu stalnu glad, vrtoglavicu, zamagljenost u glavi, nesanicu i nemogućnost da održi regularnu težinu.

gojazna zena stomak.jpg
Foto: Shutterstock

Promenila je ishranu — izbacila je testenine, krompir, mahunarke i žitarice, a fokusirala se na proteine, povrće i zdrave masti. Kilogrami su počeli da nestaju. Sa 70 kilograma spustila se na 58 i tu se zadržala pet godina, sve dok nije ušla u period depresije za koji je okidač bilo uginuće porodičnog psa. U tom razdoblju, prestala je da brine o sebi, hranila se nezdravo, pila po šest piva dnevno i vratila 14 kilograma.

Mikaela je odlučila da primeni genetsko testiranje, a rezultati su je šokirali: niz genetskih varijanti koje ukazuju na sklonost ka gojenju i hroničnim bolestima, uključujući FTO, ADRB2, FABP2, PPARG i ADIPOQ.

Ključni geni povezani sa telesnom težinom

1. FTO (Fat Mass and Obesity-Associated Gene) reguliše apetit i energetski balans. Varijante ovog gena utiču na sklonost ka prejedanju i gojaznosti , posebno jer menjaju odgovor mozga na osećaj sitosti i nagrađivanja hranom. Ljudi sa „rizičnim“ varijantama FTO gena češće biraju kaloričniju i masniju hranu, ali pravilna ishrana i fizička aktivnost mogu u velikoj meri neutralisati ovaj efekat.
2. ADRB2 (Beta-2 Adrenergic Receptor Gene) kontroliše reakciju masnog tkiva na adrenalin i time utiče na razgradnju masti (lipolizu) . Određene varijante gena povezane su sa sporijom potrošnjom masti , smanjenim aerobnim kapacitetom i većim rizikom od gojaznosti. Ove osobe bolje reaguju na trening visokog intenziteta (HIIT) i manji unos prostih ugljenih hidrata.
3. FABP2 (Fatty Acid Binding Protein 2) je odgovoran za apsorpciju i transport masnih kiselina u crevima. Mutacija Ala54Thr varijante može dovesti do povećane apsorpcije masti i višeg nivoa triglicerida i holesterola u krvi. Preporučuje se mediteranski tip ishrane, sa naglaskom na nezasićene masti (maslinovo ulje, orašasti plodovi) i smanjenje zasićenih masti iz mesa i prerađevina.
4. PPARG (Peroxisome Proliferator-Activated Receptor Gamma) je ključan u regulaciji skladištenja masti i osetljivosti na insulin. Određene varijante gena mogu povećati rizik od insulinske rezistencije i dijabetesa tipa 2 . Ishrana bogata omega-3 masnim kiselinama i fizička aktivnost mogu poboljšati funkciju PPARG i smanjiti rizik od metaboličkog sindroma.
5. ADIPOQ (Adiponectin Gene) kodira adiponektin, hormon koji povećava osetljivost na insulin i podstiče sagorevanje masti . Značaj: Niske vrednosti adiponektina često su prisutne kod osoba sa gojaznošću, dijabetesom tipa 2 i metaboličkim poremećajima . Ishrana sa više biljnih proteina, vlakana i omega-3 masti podiže nivo adiponektina, kao i redovna fizička aktivnost i smanjenje telesne mase.

 „Bila sam besna. Pomislila sam: imam toliko loših gena. Ali kad sam se smirila, sve je počelo da ima smisla — zašto sam stalno gladna, zašto žudim za slanim, zašto tako lako dobijam kilograme i tako teško ih skidam“, rekla je. Umesto da se preda, odlučila je da iskoristi znanje o epigenetici — procesu kojim se putem životnih navika mogu „uključiti“ korisni geni, a „isključiti“ oni koji povećavaju rizik.

Promenila je ishranu, fokusirala se na san, fizičku aktivnost i upravljanje stresom. Rezultat? Gubitak 20 kilograma i osećaj kontrole nad sopstvenim telom. Za nju, epigenetika nije zastrašujuća — ona je osnažujuća. Mikaela danas veruje da zdravlje ne zavisi samo od genetike, već od svakodnevnih izbora. Klijentkinjama poručuje: ne postoji kratkoročna dijeta. Zdrave navike moraju postati trajni deo života. Pročitajte i kad je najbolje da jedete čokoladu ako ne možete da joj odolite.

BONUS VIDEO:

00:12
dijeta, hrana Izvor: TikTok/brittanymccrystal