Jedna od najvećih pretnji globalnom zdravlju u 21. veku je insulinska rezistencija. Ona je ključni faktor u razvoju dijabetesa tipa 2, kardiovaskularnih bolesti, masne bolesti jetre i neurodegenerativnih bolesti.

Na osnovna pitanja koja zanimaju naše čitaoce, odgovore nam daje dr Slađana Drobnjak, endokrinolog zdravstvenog sistema MediGroup.

Da li prisustvo insulinske rezistencije (IR) znači da će osoba dobiti dijabetes?

Ne, ne znači, ali postoji verovatnoća da će dobiti poremećenu toleranciju glukoze ili šećernu bolest ukoliko se problem ne reši.

IR je metabolički poremećaj koji je u osnovi drugih poremećaja i bolesti kao što su šećerna bolest, bolesti srca, krvnih sudova i poremećaja reproduktivne funkcije, odnosno IR leži u osnovi sindroma policističnih jajnika.

Koje su vrednosti glukoze kod IR i kad one upozoravaju na dijabetes?

Vrednosti glukoze kod IR mogu biti normalne, (znači do 6mmol/L), mogu biti granične od 6-6,9 mmol/L, a svi pacijenti koji imaju šećernu bolest tipa 2 (znači glikemiju preko 7mmol/L) i imaju insulinsku rezistenciju.

Žena, dijabetes, šećer
Shutterstock  

U ranima fazama otpornost na insulin ne daje nikakave vidljive simptome. Kako poremećaj traje, ljudi se žale da lako dobijaju na telesnoj masi, a teško gube, da su uvek gladni i da imaju povećanu potrebu za slatkišima, da se osećaju umorno, pospano, tromo, da su zaboravni, neraspoloženi. To su najčešći simptomi.

Koji su rizici da dođe do insulinske rezistencije?

Ukoliko ste dobar deo svog života se neredovno hranili i jeli puno slatkiša, gaziranih i industrijskih sokova, kalorične hrane, ako ste redovno jeli u pekari i poslastičarnici, ukoliko niste bili fizički aktivni, a bili izloženi stresu, onda ste stvorili pogodno tlo  za razvoj IR.

Kako možemo da utičemo na insulinsku rezistenciju?

Na insulinsku rezistenciju se može uticati promenom životnih navika i adekvatnom medikamentnom terapijom. Na taj način se smanjuje potreba za insulinom  a dolazi i do povećane osetljivosti ćelija na insulin.

Adekvatna ishrana i fizička aktivnost će dovesti do poboljšanja opšteg stanja, ubrzaće metabolizam i povećaće osetljivost na insulin.  Ukoliko se na taj način ne postigne efekat, u zavisnosti od težine IR, preporučuje se i medikamentna terapija.

 Endokrinolog Slađana Drobnjak o insulinskoj rezistenciji
Foto: Shutterstock 

Metformini su prva grupa lekova koja se koristi za lečenje šećerne bolesti. Ima dva mehanizma delovanja koji pomažu u kontroli: sprečava jetru da oslobađa glukozu u krv i povećava osetljivost mišićnih i masnih ćelija na insulin. Na taj način, metformin smanjuje nivo insulina u krvi. U nekim studijama metformin smanjuje razvoj dijabetesa za 30 odsto.

Koji simptomi ukazuju da je šećer u krvi možda previsok?

Šećerna bolest je tihi ubica, dugo vremena ostaje nedijagnostikovana, jer blago povišene vrednosti glikemije ne daju simptome. Simptomi se javljaju postepeno u blažem obliku, a tek u odmakloj fazi bolesti se javljaju prepoznatljive tegobe: sušenje usnica, pojačana žeđ, pojačano mokrenje, zamor, opšta slabost, zamućenje vida, gubitak u telesnoj masi. Zbog toga šećernu bolest moramo da tražimo, odnosno sprovodimo redovan skrining, jer je prevencijom moguće smanjiti rizik od njenog dobijanja za čak 58 odsto.

Šta se savetuje kao prevencija dijabetesa 2?

Šećerna bolest je ozbiljno oboljenje koje najčešće počinje neopaženo, a može se sprečiti preventivnim merama. Rano otkrivanje dijabetesa obezbeđuje dug i kvalitetan život uz poštovanje nekoliko jednostavnih pravila.

Usvajanjem zdravog načina života i povećanjem fizičke aktivnosti šećerna bolest se može uspešno kontrolisati i značajno smanjiti rizik za nastanak komplikacija. Prevencija dijabetesa podrazumeva iste mere kao i prevencija IR. Pročitajte i šta da radite kad vam padne šećer u krvi. 

BONUS VIDEO:

Kurir televizija Dan borbe protiv dijabetesa: Koliko su građani Srbije svesni važnosti prevencije i kontrole šećera u krvi ove tihe epidemije? Broj obolelih se rapidno povećava!