Francuski nutricionista dr Alain Delabos je još 1986. godine uspostavio osnovne principe hrononutricije, a oni su dopunjavani i obogaćivani sve do današnjih dana.

Suština je u sledećem: hranu treba jesti u zavisnosti od doba dana, jer naše telo luči različite hormone i enzime u toku dana, prateći svoj prirodni bioritam. Na taj način unosićemo hranu koja odgovara enzimima za varenje u datom trenutku i omogućićemo njenu maksimalnu iskorišćenost. Takođe, postoje i određena pravila vezana za kombinovanje namirnica, a najvažnije je da proteine i ugljene hidrate treba razdvojiti prilikom ručka i večere, jer tada enzimi potrebni za razlaganje jedne vrste namirnica blokiraju ove druge u svom radu.

Prema pravilima hrononutricije doručak je obavezan, jer je tada organizam najaktivniji u oslobađanju masnoća koje su ključne za obezbeđivanje energije potrebne za rad organizma.

Za doručak zato treba jesti ugljene hidrate – hleb, razne cerealije i masti životinjskog porekla – maslac, sir, kajmak, a dozvoljeni su i jaja, šunka, pileće i ćureće grudi, kao i pečenica. Doručak je najvažniji obrok i on treba da bude bogat svim vrstama namirnica, jer enzimska aktivnost to dozvoljava.

Vreme ručka trebalo bi da bude između 13 i 15 časova i tom prilikom na trpezi treba da se nađu belančevine životinjskog ili biljnog porekla, odnosno meso i povrće koje je izvor „sporih“ šećera i vlakana.

U ovo doba dana organizam proizvodi veliku količinu enzima koji vare belančevine, što omogućava njihovu pravilnu ugradnju u ćelije, kao i povećanje njihovih rezervi, a samim tim i jačanje imuniteta. Važno je napomenuti da ukoliko za ručak jedemo pasulj, sočivo ili soju onda je meso nepotrebno, jer su ove namirnice izvor proteina i nepotrebno ih je nagomilavati. 

U nepovoljne kombinacije spadaju šnicla sa krompirom, meso i hleb, testenine i meso, jer se za varenje ovakvih kombinacija angažuju različiti enzimi, odnosno izazivaju poremećaj kiselo-bazne sredine organizma. Meso uvek treba jesti u kombinaciji sa povrćem, a nikako sa hlebom ili krompirom.

Što se tiče večere, ona je manje-više ista kao i ručak i trebalo bi da omogući unos lakih proteina i biljnih vlakana, minerala i vitamina. Treba izbegavati ugljene hidrate i žitarice, jer se one duže vare, a naše telo se sprema za spavanje. Vreme između odlaska na spavanje i večere ne sme biti kraće od jednog sata, jer u snu mnogi enzimi prestaju da se luče i sva hrana ostaje nesvarena dugo vremena.

Pročitajte na sledećoj strani osnovna pravila hrono dijete:

PageBreak

Osnovna pravila su sledeća:

  • Obavezno je jesti ujutro obrok bogat životinjskim masnoćama i sporovarećim ugljenim hidratima (cerealije, hleb, žitarice...).
  • Između svakog obroka trebalo bi da prođe tri, a idealno je više od četiri sata.
  • Večera najmanje dva sata pre spavanja.
  • Ne postoje ograničenja u količini unosa hrane, jer se samo određena hrana uzima u određeno doba dana.
  • Zabranjena su gazirana pića i sve vrste grickalica.
  • Slatkiši dozvoljeni samo od 16 do 18 časova, desert tek sat do dva nakon ručka.
  • Voće se ne jede ujutro i uveče.
  • Hleb, testenine i skrobna povrća (krompir, grašak) jesti najkasnije do 15 časova.
  • Ne preporučuje se kombinovanje proteina i ugljenih hidrata za ručak i večeru, ovo je moguće samo ujutro za doručak.
  • Kravlje mleko nije dozvoljeno jer se teško vari, već umesto toga treba koristiti kiselo mleko i sireve.
  • Margarin, biljni sirevi (osim tofu-sojinog sira), biljna pavlaka, biljni šlag, pekarska peciva nisu dozvoljena, jer su izvor industrijskih transmasti koje povećavaju nivo lošeg (LDL) holesterola.

Tekst: Milan Bojić

Izvor: Sensa