Mešanjem ovih osnovnih (primarnih) boja dobijamo sekundarne: nijanse narandžaste, ljubičaste, tirkizne i maslinaste. Daljim mešanjem ovih boja dobijamo tercijarne boje i tako dalje. Međusobnim mešanjem boja i dodavanjem bele ili crne (tj. dodavanjem ili oduzimanjem svetla) dobija se mnoštvo nijansi. Osnovne karakteristike boja su mesto koje zauzimaju u krugu, jačina (jarke ili pastelne) i valer (svetle ili tamne).

U traganju za idejama, inspiracija vam može biti omiljena boja ili neka umetnička slika. Takođe, možete je potražiti i u prirodi. Zamislite samo kako na vas podsticajno mogu delovati pejzaži kroz smenu godišnjih doba. Čovek jednostavno može voleti npr. zelenu boju zbog sećanja na neke zelene oči. One ga mogu povesti ka tamnozelenim krošnjama i jarkozelenoj travi, sve do sivozelene žalfije i plavozelenog ruzmarina. Ako vam misli odu dalje, videćete žad, malahit i smaragd, ili pak mahovinu i alge, bršljan i bistru vodu jezera. Na taj način možete krenuti „na put” sa svakom bojom iz spektra odnosno kruga.

Pročitaje više o kombinovanju toplih i hladnh boja na sledećoj strani.

PageBreak

Medju bojama istog kvadranta vlada neka vrsta pri rodne harmonije. Tople i hladne boje su „rodjački“ povezane medju sobom. Izmedju njih se uspostavlja jedna vrsta monotone harmonije, bez rizika ali i bez naročite privlačnosti.

Medju bojama iz suprotnih kvadranata u krugu vlada sasvim drugačiji odnos. Tople i hladne boje vrlo dobro se dopunjuju kroz kontraste, stvarajući pri tom za oko vrlo blisku kom plementarnu harmoniju. Za uspešno uskladjivanje boja u enterijeru postoje tri os novne kombinacije:

  • jednotonska harmonija (samo jedna boja u svim njenim nijansama), na primer, od tamnosmeđe do bež;
  • rodjačka harmonija (dve boje bliske jedna drugoj), na primer, žuta i zelena;
  • kontrastna harmonija (dve boje jedna nasuprot drugoj), na primer, žuta i plava ili zelena i crvena.

Pročitajte više o osnovnim pravilima upotrebe pojedinačnih boja na sledećoj strani.

PageBreak

    Bilo za koju od ove tri vrste harmonija da se odlučite, uvek treba poštovati odredjeni redosled:

    • upotrebite neutralne boje za velike površine kao što su zidovi, podovi, tavanica;
    • upotrebite srednje tonove za nameštaj kao što su sofe, kreveti, ormani, stolovi;
    • upotrebite jače tonove za detalje kao što su jastučići, keramika, staklo, dekorativni detalji i slično.

    Naravno da su moguće i drugačije, smelije kombinacije, koje odstupaju od pravila, ali da bi takvi eksperimenti bili uspešni, po trebni su pre svega prirodan talenat i veliko znanje u domenu teorije boja. Crna, bela i siva uvek su tu da svojim neutralnim atributima reše nedoumice kada je reč o bojama u enterijeru.

    Radmila Milosavljević, dipl.ing.arh