Rođena je u Irskoj i bila među prvim ženama koje su se upisale na „Slade School of Art” u Londonu. Godine 1890. otišla je u Pariz gde je živela do svoje smrti. Bila je odličan slikar, ali je istovremeno počela da se zanima i za dizajn nameštaja i enterijer uopšte. Naročito je bila zainteresovana za površinsku obradu drveta, posebno za lakiranje, i u tom domenu postala majstor.

Samostalni počeci

Za vreme Prvog svetskog rata vodila je ambulantu, a posle rata otvara sopstveni atelje s radionicom za izradu pokućstva i studio za izradu tepiha. Rano dolazi u kontakt s radovima Misa van der Roa, Marsela Brojera i Le Korbizjea. Dvadesetih godina radi na nameštaju, koji se i danas s pravom može nazvati modernim i dotad neviđenim, pošto je zbog svoje funkcionalnosti i oblika i dalje aktuelan.

Među najznačajnije komade ubrajaju se:
- sofa „Lota” (1924) koja nikada nije izgubila na svom modernom izgledu;
- ležaj „Day bed” (1925) s metalnim hromiranim okvirom i pokretnom strunjacom;
- zanimljiva polufotelja „Non conformist” (1926), nesimetrična i s metalnom konstrukcijom i prošivenim jastucima; 
- stojeća svetiljka „Tube light” (1927), u obliku vitkih vertikala koje kao da su proizvod iz 1990-ih godina;
- čuvena fotelja „Bibendum” (1929);
- sto za obedovanje (1929) s metalnim nogama i pločama za rasklapanje;

Privatne kolekcije

Izložbe njenih radova i stalni kontakti sa holandskim arhitektama, uključujući i J.J.P. Ouda, doprineli su izdavanju publikacije o njenim delma, koja je izašla ranih dvadesetih godina prošlog veka. Tako je upoznala Žana Bodovicija, koji ju je podstakao da izgradi kuću u Rokbrnkapmartinu (1926-1929), a ubrzo zatim i drugu kuću u Kastelaru. Ove kuće i jednosoban stan u Parizu iz 1930. godine sadrže najveći deo njenih radova.

Vrhunski umetnik i zanatlija

Zgrade izvedene po njenim projektima nisu brojne, ali su doprinele njenom ugledu u krugovima arhitekata. Le Korbizje je veoma cenio njen rad, pa je jedan od njenih projekata odabrao za izložbu u „Paviljonu modernog doba” 1937. godine. Za vreme Drugog svetskog rata on se pobrinuo da njena kuća bude zaštićena.
Ejlin Grej je imala tu sposobnost da istovremeno bude vrstan umetnik i sjajan zanatlija. Enterijeri opremljeni njenim nameštajem odlikovali su se vanserijskim izgledom i pedantno izvedenim detaljima stvarajući utisak da se u njima može prijatno živeti, za razliku od drugih modernih građevina koje su delovale hladno i sterilno.
Njen specifičan stil bio je posledica njenog talenta, osećaja za dizajn nameštaja i enterijera, poznavanja veštine građenja i izvođenja. Zbog toga njen nameštaj osim dobrog oblika ima i vrhunski izvedene detalje.

Arh. Radmila Milosavljević