- Ivana Stanojlović je za podkast "Hrabrija nego juče" pričala kako joj je saopšteno da njena beba ima retku i veoma malignu leukemiju, uz svega 2% šanse za preživljavanje.
- Starija ćerka Nevena, tada osmogodišnjakinja, bila je 100% podudaran donor i spasla je sestru davanjem koštane srži.
"Onaj dan kada smo dobili dijagnozu… Da, jeste mi se stvarno srušio svet. Izašla sam napolje iz sobe na terasu. Bio je veliki sneg na terasi, i ovako sam ga rukama stavljala na lice, da se osvestim i da prosto poverujem da je to istina. Čak mi je palo na pamet i da sa one terase skočim..."
Zamislite trenutak u kom vam lekar, u samo dve rečenice, saopšti da vaša beba boluje od retkog i izuzetno malignog oblika leukemije, te da su šanse da preživi svega 2 odsto. U do sada najemotivnijoj epizodi podkasta "Hrabrija nego juče", gošća Ivana Stanojlović otvorila je dušu o višegodišnjem paklu kroz koji je njena porodica prošla, nestvarnoj hrabrosti jedne osmogodišnje devojčice i čudu koje je na kraju pobedilo smrt.
Kada vaše dete dobije dijagnozu od koje boluje svega 2% dece u svetu i kada vam lekari ne daju gotovo nikakve šanse za preživljavanje, svet prestaje da se okreće. Za Ivanu, majku Elene koja je od prvog dana života vodila bitku sa juvenilnom mijelomonocitnom leukemijom, taj trenutak bio je test ivice razuma.
U tom trenutku potpunog beznađa, Ivana priznaje da je pomislila na ono najgore:
"Onaj dan kada smo dobili dijagnozu… Da, jeste mi se stvarno srušio svet. Izašla sam napolje iz sobe na terasu. Bio je veliki sneg na terasi, i ovako sam ga rukama stavljala na lice, da se osvestim i da prosto poverujem da je to istina. Čak mi je palo na pamet i da sa one terase skočim. Jedan jedini put u životu kad sam pomislila da možda nemam snage da izdržim ono što me čeka, jeste bio taj dan. Onda sam se okrenula i pogledala u svoju bebu koja mirno spava na krevetu, i shvatila da ja nemam pravo da odustanem, jer ko će ostati uz nju ako ja pokleknem."
Ona je rođena sa razlogom!
Dok se borila za život svoje bebe, kod kuće je imala starije dete od 8 godina. Međutim, tek tada je počela da shvata šta joj je to život složio, i da se sve dogodilo sa razlogom. Čudo, ipak, nije izostalo. Starija ćerka Nevena bila je 100% podudaran donor.
“Nevenu sam dobila jako rano. Iskreno, ona je bila neplanirana i trudnoća adolescentna. Nije me sramota da kažem, jer sam i u tom momentu, iako sam bila jako mlada, negde zaista imala osećaj da se ona rađa sa razlogom... I kada sam saznala da je Nevena donor, tog momenta mi je baš prošla ona misao koju sam imala kad sam Nevenu rodila. To je bio razlog zašto je ona trebala da se rodi, jer ona je u tom momentu imala 8 godina i mogla je da bude idealan davaoc svojoj sestri”, govori nam Ivana.
Sestra je spasla sestru
Kako saopštiti devojčici od 8 godina da njena mala sestra ima rak i da baš ona mora da prođe kroz bolne procedure kako bi je spasila? Odgovor ove devojčice slomio je srca svih u studiju:
“Razgovarala sam sa psihologom kako da saopštim Neveni da ona treba da da koštanu srž. Tu je meni divni psiholog Vukašin objasnio da uzmem papir i olovku i nacrtam devojčicu sa tačkicama po njoj. Da tako Neveni objasnim da sestra ima neke bubice i da će nestati ako joj ona da svoju krv. I dan danas pamtim momenat kad smo sedele u toj sobi u Tiršovoj bolničkoj, i ja pokušavam to njoj da crtam i ona meni kaže ovako: 'Mama, ostavi to, nemoj ništa da mi pričaš. Ja znam da Elena ima rak.' I ona je rekla: 'Sve što bude trebalo, ja ću seki da dam, samo da ti i ona dođete kući'. I nijednu suzu nije pustila kada je davala koštanu srž. Ona je morala da ima jednu punkciju koštane srži iz ilijačne kosti na živo, i to jako boli, ali je ona to baš onako junački iznela. Obećala sam joj nekog ponija kog je videla ispred Instituta. I kad sam joj kupila tog ponića, ona je rekla: 'Jeste bolelo, nije puno, ali nisam ja ovo uradila zbog ponija, već da bi ti i Elena došle kući’”, seća se Ivana.
Treće dete i strah
Strah od povratka bolesti tera roditelje na nezamislive korake. Kako bi osigurala matične ćelije za Elenu u slučaju da se leukemija vrati, Ivana se odlučila na treću trudnoću. Surovo iskrena, priznala je šta joj je prolazilo kroz glavu u trenucima kada je donosila na svet još jedan život, dok je drugi visio o koncu:
"Ja sam rodila i treće dete da bismo odvojili matićne ćelije ukoliko se bolest vrati, da imamo te matične ćelije, da ne izlažemo Nevenu ponovo tom stresu. Ja sam na porođaj sa njom otišla iz Instituta za majku i dete. Elena je čekala magnet sutradan. Mi smo ležale u bolnici, kontrakcije su mi krenule u 12 sati. Ja sam taksijem otišla, ona je ostala u bolnici. Bio je to jako lak porođaj i dok su njoj odvajali matične ćelije, prosto sećam se momenta kad sam se pitala: 'Ok, uzeli su matične ćelije, a šta ću ja sad sa njom? Odakle meni sad dete?'”, priča nam Ivana u podkastu “Hrabrija nego juče”.
Ipak, mala Neda postala je svetlost koja im je vratila osmeh nakon godina borbe, straha i bolnica.
Udar realnosti
Elena danas ima 16 godina. Iza nje su godine hemoterapija, transplantacija i teških posledica lečenja koje nosi. Ipak, ona je zrela, nasmejana i neverovatno mudra tinejdžerka koja svojoj majci svakodnevno deli najveće životne lekcije.
Kada je, nakon dugog perioda straha da Elena nikada neće moći da se ostvari kao majka zbog posledica bolesti i slabe reakcije na terapiju, stigla vest da se njen organizam oporavlja i da će to ipak biti moguće, majka je bila presrećna. Ali Elenin odgovor bio je otrežnjujući udarac realnosti:
"Ja je u kolima pitam 'Dobro Elena...' Onako, ja sva ushićena… 'Jesi li sada srećna? Jesi svesna da ti je ovo otvorilo mogućnost da sutra budeš mama?' I ona meni kaže, iznenađujućim za mene tonom: 'Pa jesam, srećna sam, drago mi je. A jesi li ti nekad razmišljala šta bi bilo da ja rodim dete i da ono bude bolesno? Šta ako mu prenesem nešto od svoje bolesti?' Ja njoj kažem: 'Sine, ali ti nisi imala leukemiju koja je nasledna, radili smo toliko puta genetiku, male su šanse za to.' Ona meni kaže ovako: 'Mama, ako bude trebalo da rodim dete, volela bih da to bude zdravo dete. A ako ga i ne rodim, to je onda znak da je možda tako i trebalo. Mnogo je lakše biti bez deteta nego gledati bolesno dete.' Ona, sa tada 16 godina… Meni, ženi od 40, koja nijednog momenta na to nisam pomislila, moram priznati... To je bio takav šamar, takav udar realnosti gde sam shvatila da sam zapravo ja bespotrebno brinula”, govori nam Ivana, majka koja se toliko borila za svoje, a danas se bori i za drugu decu.
Ova priča, ali i stotine sličnih borbi širom Srbije, ne bi bile moguće bez ogromne psihološke i logističke podrške udruženja NURDOR, koje već 23 godine čvrsto drži za ruku roditelje i decu obolelu od raka. Više o tome šta NURDOR nudi, kako možemo svi da im pomognemo, ali i o detaljima Ivanine borbe u definitivno najemotivnijoj emisiji do sada, pogledajte u video snimku na samom početku teksta.
BONUS VIDEO: