Radmila Savićević bila je glumica koju su svi zvali baba, a retko ko pitao kako zaista živi.
Ulogama dobrodušnih, šaljivih i brižnih baka osvojila je generacije gledalaca. Ali iza tog osmeha koji smo gledali na televiziji krila se tišina jedne usamljene, zaboravljene umetnice. Radmila Savićević, legenda jugoslovenskog filma i televizije, život je završila daleko od reflektora i pažnje koju je zasluživala.
Žena koju su svi znali, a malo ko je poznavao
Rođena u Kruševcu 1926. godine, Radmila je karijeru gradila decenijama. Igrala je u više od 70 filmova i serija, a publika ju je najviše volela u ulogama toplih, mudrih baka. Bila je zaštitno lice domaćeg humora – bez vulgarnosti, bez prenemaganja, samo iskrena, životna, takva kakvu ste mogli sresti u sopstvenom dvorištu.
U serijama poput "Porodičnog blaga", "Srećnih ljudi" i "Boljeg života", ostavila je neizbrisiv trag. Bila je glumica naroda – nije glumila, ona je živela svoje likove.
Privatno – tišina, borba i dostojanstvo u siromaštvu
Uprkos ogromnoj popularnosti, Radmila nikada nije živela luksuzno. Imala je skroman stan, male prihode i malo istinskih prijatelja u poslednjim godinama. Nije se žalila, ali je bila svesna da su je mnogi zaboravili.
Jedan detalj iz njenog života posebno je potresan: nakon smrti, za njenu sahranu jedva su se skupila sredstva. Porodica i prijatelji morali su da pomognu kako bi poslednji ispraćaj dostojno bio obavljen. To je izazvalo tihi šok među onima koji su je godinama gledali i voleli, ali su zaboravili da se iza voljenog lica s ekrana krije stvaran čovek.
Zvezda koja nikada nije tražila svetla reflektora
Za razliku od današnjih javnih ličnosti koje tragaju za slavom, Radmila je živela skromno i radila predano. Nije tražila priznanja, niti glamur. Njeno bogatstvo bilo je u iskrenom osmehu publike i ljubavi koju su joj ljudi iskazivali na ulici.
"Nemam ja vremena da budem poznata. Ja sam samo Radmila“, govorila je jednom prilikom u intervjuu koji danas odzvanja još snažnije.
Sećanje koje zaslužuje da traje
Radmila Savićević preminula je 2001. godine. Njena smrt prošla je tiho, gotovo nezapaženo, iako je cela nacija godinama plakala i smejala se uz njene uloge. Danas, više od dve decenije kasnije, vreme je da se ponovo podsetimo koliko je značila – ne samo za domaću kinematografiju, već za duh jednog naroda.
Neke zvezde ne sijaju zbog reflektora – one svetle jer su autentične, tople i neponovljive. Radmila je bila upravo to. I zaslužuje da je se setimo – ne samo kada na televiziji naiđemo na reprizu.
BONUS VIDEO:
Sve i Svasta