Danima već za Đorđem  Balaševićem teku suze koje brišemo ili ćutke gutamo, a njegov Novi Sad pozdravio se sa Panonskim mornarom uz bele ruže, ruzmarin, sveće i lampione nad Dunavom.

Publika legendarnog kantautora, ona koja sa njim nikad nije bila u stanju da se rastane ni na jednom koncertu, ostavlja mu i sada poruke na svim društvenim mrežama. Kao u nadi da će ih on negde pročitati, svi koji su ga voleli pišu mu na Instagramu, Fejsbuku i Jutjubu o svojim najdubljim osećanjima. 

Divan pesnik, divan pevač, divna duša, neponovljiv čovek, suprug, otac, deda, naš Đole. Anđeli te odveli, sigurno si im potreban, a nama ostala tuga i tvoje bezvremenske pesme. (D.S.)

Bio si najveći, nismo ni svesni šta smo izgubili. Teško nama bez tebe. (Igre bez granica)

Bože dragi, koliko će mi faliti ovaj čovek, za svako stanje moga duha on je imao pesmu. (M. Š.)

Laka ti zemlja Panonska. Hvala ti na svakoj pesmi i lepom stihu. (M.V.)

Imam 29 godina. Ti si moj brat! (M.M.) 

Jao dušo naša mila, kako nam ne dostaje tvoj mili lik i toplina tvoje duse. Počivaj u miru anđele. (N. S.)

Đole, volimo te zauvijek! (T. K.)

Ovaj čovjek kao da mi je neki rod. (R. A.)

Sada više nema sumnje - njegovo srce nije izdržalo. To je važno reć, jer puno ih je sumnjalo da li je on bio sasvim iskren kada je prosipao ispred nas, kao bisere, svoje stihove... Jeste, bio je iskren. Bio je malo uvrnut toliko verujući u ljubav, toliko verujući da smo dužni da je delimo jedni sa drugima i zaboravimo na sve nesporazume. I šta smo mi uradili? Ne treba se suviše podsećati niti detaljisati, ali sve što smo mi njemu uradili, njegovo srce nije izdržalo. Potrošilo se u čežnji da budemo bolji jedni prema drugima. Ne bih da patetišem ali on je stradao od neuzvraćene ljubavi. Naše neuzvraćene ljubavi. Očigledno je da mu koncerti i publika koja ga voli nisu bili dovoljni. Trebalo mu je da nas vidi zagrljene kako se mirimo i pomirene kako se volimo. Zato apelujem na sve - da se volimo. Molim vas, toliko mu bar dugujemo... ha? (XY) 

Izvor: Lepa&Srećna