Na svakih 30 sekundi, neko, negde u svetu, umre od karcinoma pluća. Danas je ovoj kobnoj bolesti podlegao Zoran Kalezić, pevač kojeg će publika pamtiti po pesmi "Dobro veče, izgubljena nado". Insistirao je na želji da se leči u svojoj zemlji, a ne da traži leka po inostranstvu.

Upravo nadu traži više od 470 hiljada odraslih osoba u Evropi kojima je, samo ove godine otkriven rak pluća. Simptomi su dugo prikriveni, mogu biti maskirani ili veoma slični tegobama koje liče na druge boelsti.

Najčešći simptom je kašalj, a drugi su:

  • plitak dah (dipneja),
  • krv u pljuvačci,
  • visoka temperatura,
  • umor ili
  • gubitak telesne težine.

Tegobe može da izaziva sam tumor, kao i njegovi produžeci u grudima, metastaze, ali i druge sistemske promene.

Kada se tumor proširi na druga tkiva, posledica mogu biti uvećani limfni čvorovi (na primer, u vratu), bol u ruci, ramenu ili grudima (zbog pritisaka na nerve), kao i poteškoće pri govoru i gutanju (zbog paralize glasnih žica ili pritiska na jednjak).

Kada se karcinom proširi na druge delove tela, simptomi se mogu pojaviti u tako ugroženim organima, na primer, u kostima.

Dijagnoza se postavlja na osnovu fizičkog pregleda, analize krvi i skenera grudnog koša i gornjeg dela abdomena. Biopsija daje bliže podatke o vrsti karcinoma. Ponekad treba proveriti tumor markere kao i funkcije pluća.

Po histološkoj građi, sve oblike karcinoma pluća možemo podeliti na dve velike grupe: nestinoćelijske (80%) i sitnoćelijske (mikrocelularne) na koje otpada ostalih 20%. Mikrocelularni su mnogo agresivniji tip tumora i imaju znatno nižu stopu preživljvanja.

Nesitnoćelijski karcinomi pluća se svrstavaju u tri glavna podtipa:

  • adenokarcinomi (40%),
  • karcinomi skvamoznih ćelija (25-30%) i
  • karcinomi velikih ćelija (10-15%).

Od ovog histološkog tipa karcinoma, kao i od faze u kojoj se nalazi, zavisi i način lečenja. Na izbor terapije utiče i fizičko stanje pacijenta, kao i prisustvo ili odsustvo biomarkera.

Uopšteno gledajući, hirurški se leče karcinomi u ranoj fazi, pre svega kod nesitnoćelijskih oblika. Tada hirurg uklanja tumor, kao i limfne čvorove, uz okolno tkivo koje "na oko" izgleda zdravo.

Patolog će mikroskopskom analizom proveriti da li i u tom tkivu ima kancerskih ćelija, kao i da li se one mogu naći u limfnim čvorovima.

Hemozračna terapija - lekovi i zračenje - koriste se kad se karcinom raširi izvan pluća. Nakon ovog tretmana, standardno se daje imunoterapija.

Mikrocelularni karcinomi se leče hemoterapijom i zračenjem, a preporučuje se i radioterapija glave, zbog učestalih metastaza na mozgu.

Imunoterapija je novi pristup u lečenju raka pluća. Može se dati u poodmakloj fazi, uz metastaze, pa i u 4. stadijumu. Većina ovih terapija se daje intarvenski, u ordinaciji ili u dnevnoj bolnici.

Ona uspeva da kod nekih pacijenata stabilizuje rak, a kod nekih i da ga smanji. Rezultati se mogu postići dosta brzo, pacijent ima bolju kliničku sliku, već za nekoliko nedelja.

Tekst: Lepa&Srećna