Bolest izazvana korona virusom COVID-19 je nova pandemijska bolest, piše Lepa&Srećna.

Klinička slika, odnosno simptomi ove bolesti mogu se izuzetno razlikovati od pacijenta do pacijenta.

Tačna razlika između lakih i teških simptoma izaziva naročitu pažnju u Srbiji od objavljivanja mera o obaveznom lečenju svih pacijenata sa potvrđenim prisustvom virusa.

Ove mere uvode se zahvaljujući preporukama kineskih lekara koji su u Srbiju doputovali 21. marta 2020. godine, u sklopu ukupne pomoći Kine tokom epidemije.

Da podsetimo, svi oni koji imaju lake simptome moraće da se leče, ali van bolnica namenjenih samo teškim slučajevima.

Grupa kineskih autora na čijem je čelu je Jang Liu objavila je 19. marta 2020. godine u prestižnom časopisu Lancet članak koji daje detaljnije infomacije o lakim i teškim slučajevima obolelih od korona virusa.

U grupi od 76 pacijenata koju su analizirali, 61 odsto je bilo klasifikovano kao blagi slučajevi, a 39 odsto kao teški slučajevi.

Posmatrano po proseku, teški pacijenti su bili značajno stariji, a po drugim parametrima nije bilo nikakve razlike.

Niko od ovih pacijenata nije umro, a od teško obolelih njih 77 odsto je moralo da bude smešteno na intenzivnoj nezi.

Nikome od blagih slučajeva nije bio potreban respirator niti druge vrste medicinskog zbrinjavanja kakvo se obezbeđuje na odeljenju intenzivne nege.

I kod jednih i kod drugih bolest je utvrđena testiranjem pomoću nosnog brisa (o tome više pročitajte ovde).

Svi uzorci prikupljeni su na isti način, u skladu sa pravilima koje je objavila Svetska zdravstvena organizacija.

Kod teških slučajeva otkriveno je oko 60 puta više virusa u brisu nego kod lakih slučajeva.

To istraživače upućuje na zaključak da težina simptoma može biti u vezi sa količinom virusa koja telo napadne.

Da podsetimo, do sada se teška klinička slika uglavnom povezivala sa starošću pacijenta.

Teški simptomi su sledeći:

1. disanje koje je otežano toliko da osoba mora da udahne i po 30 puta u minutu pa čak i više.

Da podsetimo, normalno disanje za zdravu osobu je 12 do 20 udaha u minutu.

Kod dece je disanje drugačije pa je njihov broj udisaja:

  • od rođenja pa do godinu dana 30 to 60
  • od 1 do 3 godine 24 do 40
  • od 3 do 6 godina 22 do 34
  • od 6 do 12 godina 18 do 30 i
  • od 12 do 18 godina 12 do 16.

Da biste računali broj udaha morate biti potpuno mirni.

Kod druge osobe to se lako radi posmatranjem grudnog koša. Udah, naravno, brojite tako što posmatrate grudni koš od prvog sekunda podizanja, sve do maksimalnog položaja i, zatim, njegovog spuštanja do najniže tačke.

2. NIZAK NIVO KISEONIKA U KRVI

Sledeći simptom je nivo kiseonika u krvi koji je kod teških pacijenata manji od 93 odsto. Takvo stanje naziva se hipoksemija i razlog je za veliku zabrinutost. Ono dovodi do oštećenja na tkivima.

Sledeće, kod teških pacijenata utvrđena je razmera parcijalnog pritiska  kiseonika u arterijama i frakcione koncentracije  kiseonika u udahnutom vazduhu manja od 300 mmHg.

3. OTKAZIVANJE ORGANA

Simptomi koji su ukazivali na potrebu za hitnom intenzivnom negom su zastoj disanja, septički šok ili otkazivanje drugih organa a ne samo pluća.

Lečenje lakih i teških pacijenata odvija se potpuno drugačije. Međutim, u praksi je primećeno da se i laka klinička slika može nepredvidivo razvijati.

U studiji kineskih stručnjaka je naglašeno da teški pacijenti ostaju duže zarazni od lakih.

Tekst: K. I.

Izvor: Lepa&Srećna