Vrlo je teško pronaći prave reči kada neko blizak oboli od karcinoma. I u najboljoj nameri mogu da se kažu pogrešne stvari. Evo šta sami pacijenti kažu da je bolje da im ne govorimo.

Dijagnoza karcinoma izuzetno je težak trenutak u životu svakog pacijenta. Polako postaju svesni da njihov život više neće izgledati kao do sad i da moraju da se bore s opakom bolešću. Nije lako ni njima najbližim ljudima, koji neretko ne znaju kako da komuniciraju u ovim slučajevima.

Ali dobra podrška bliskih ljudi obolelima može mnogo da znači i da im lečenje učini lakšim. Neki oboleli ne žele da govore o onome kroz šta prolaze, dok je drugima lakše dok razgovaraju. Vrlo je teško pronaći prave reči u tim trenucima i u tom teškom periodu.

Fiona Holand, profesorka psihologije na britanskom Univerzitetu Derbi napravila je studiju kako razgovarati s obolelima od raka, šta im reći, a šta bolje izbeći.

Razgovarala je sa ženama obolelima od raka dojke koje su odbile rekonstrukciju dojke nakon mastektomije. Za portal Healthist Holand je otkrila na šta posebno treba paziti i šta je, iz njihovog iskustva, bolje ne govoriti pacijentima.

Ove žene su sve to same doživele i znaju da su neke reči izgovorene u dobroj nameri, ali ipak su bolele.

1. Nemojte im govoriti šta biste vi uradili u njihovoj situaciji.

U nekim slučajevima, prijatelji i bližnji misle da će im pomoći ako razgovaraju o tome šta bi bilo kad bi bilo. Opuste se i govore im šta bi oni učinili da su na njihovom mestu. Ali nisu. Ne znaju kako je to i kako to svaka osoba pojedinačno proživljava.

Pacijenti koji su od bližnjih dobijali poruku da će ih voleti bez obzira na sve i kako god izgledali, i da podržavaju njihove odluke kakve god one bile, osećali su se najbolje i da imaju punu podršku bliskih ljudi.

2. Nemojte postati preemotivni da pacijent treba vas da teši.

U redu je biti saosećajan, ali pazite da vas tuga ne ponese previše i da se pred pacijentima ne "raspadnete". Tada će oni morati da teše vas, a njima to nije nimalo prijatno. Njima trebaju uvo za slušanje, rame za plakanje i ruka podrške.

3. Nemojte pretpostavljati da treba da radite stvari za njih.

Zato što su bolesni ne znači da se podrazumeva da neće raditi neke stvari poput čišćenja ili kupovine. Vi se ponudite da im pomognete s čuvanjem dece, kupovinom, odvoženjem u bolnicu, čišćenjem kuće, šetanjem psa ili pripremanjem ručka. Ali imajte na umu da neće svim ljudima trebati ili da će želeti ovakav vid pomoći.

4. Nemojte "guglati" njihov rak i raspravljati o mogućim ishodima.

Neki pacijenti ne žele da znaju koliki su im izgledi da prežive ili pobede bolest. Nemojte im to govoriti osim ako vas ne zamole da to učinite. Radije pokušajte da im pružite podršku na drugi način. Možete da se ponudite da idete s njima kod lekara da zapamtite šta sve treba da se uradi kako bi obolelom bilo lakše.

5. Nemojte pretpostavljati da će promeniti ceo život.

Njihov život se okrenuo naopačke i prilagođavaju se na novu stvarnost. Dajte im do znanja da ste tu za njih ako žele da razgovaraju o tome. Pokušajte da im pružite podršku na svakom koraku kako budu prihvatali novu stvarnost.

6. Njihov povratak na posao nemojte da smatrate povratkom na staro.

Komentar "Hej, vraćaš se na staro" umanjuje sve kroz šta su prošli tokom terapije, fizički i psihički, a to nije malo.

7. Nemojte pretpostavljati da žele vašu pomoć.

Intervjuisane žene izjavile su da im je čuvanje dece tokom terapija mnogo značilo jer su mogle da se posvete svojim potrebama.

Uvek prethodno pitajte treba li im takva pomoć, ali nemojte pretpostavljati da im treba.

8. Nemojte se pretvarati u njihovog doktora.

Već imaju lekara i onkologa i obično su pacijenti preplavljeni novim informacijama i važnim odlukama koje moraju da donesu u kratkom vremenskom roku. Ponudite im rame za plakanje, razgovor i podršku na njihovom putu, ali izbegavajte da se pretvarate u njihovog lekara.

Izvor: Net.hr