Varljive temperature sa promenama toplog i hladnog, savršeno pogoduje širenju virusa i pojavi bronhitisa. Ovo vreme je baš takvo, pa ne čudi što je veliki broj ljudi prehlađen, ili ima neki oblik gripa. Kod većine, prehlade i nazebi u blažoj formi, nakon nekoliko dana dođu i prođu, ali izvestan broj obolelih nije u stanju sam sa virusima da se izbori, pa je prinuđen da potraži pomoć lekara.

O kakvim je bolestima reč, objašnjava pulmolog dr Vladimir Žugić, načelnik Službe za funkcionalnu dijagnostiku pluća Klinike za pulmologiju Kliničkog centra Srbije.

- Bronhitis predstavlja akutnu upalu disajnih puteva, a najčešće ga izazivaju virusi. S obzirom na to da su virusne infekcije najučestalije u jesen i proleće, bronhitis se tada najčešće i javlja. Javlja se u sklopu prehlade, a manifestuje se suvim ili produktivnim kašljem, i može da ga prati povišena temperatura. Opšte stanje pacijenata generalno je loše, a često osećaju i bol u grudima ili stezanje, ali to u principu ne ometa svakodnevni život. Ovo su važni detalji da se ne bi stvarala dodatna panika zbog sumnje da su prisutne srčane tegobe.

Kako da se prehlada osujeti da ne pređe u akutni bronhitis?

- Svaka prehlada u startu ide sa nekim blažim oblikom upale traheje (dušnik). Kao takva, bolest u principu ne zahteva neko lečenje. Čajevi, vitamini, mirovanje, osnovni su vid terapije, jer bolest u suštini prolazi spontano. Ukoliko se, međutim, javi visoka temperatura, iznad 38 stepeni Celzijusovih, i traje dva do tri dana, treba se obratiti lekaru. A pogotovo ako je prisutno i otežano disanje, a opšte stanje organizma pogoršano sa stalno prisutnom malaksalošću.

Kako se akutni bronhitis leči?

- Bez obzira na to što je teži oblik oboljenja, akutni bronhitis se leči kao i prehlada. Unošenje mnogo tečnosti, odmaranje, mirovanje, dosta vitamina, osnovna je terapija. Antibiotike ne treba uzimati, jer je reč o virusnoj, a ne bakterijskoj infekciji. Eventualno uzimanje antibiotika apsolutno je kontraindikovano jer stvara rezistentnost, pa neka kasnija neophodna terapija na bakterije može biti neuspešna. U svakom slučaju, akutni bronhitis ne ostavlja nikakve posledice ako nema komplikacije.

A koje su moguće komplikacije?

- Najčešća komplikacija je pneumonija, odnosno zapaljenje pluća. Za razliku od bronhitisa i prehlade, pneumonija se obavezno leči antibioticima, jer se radi o bakterijskoj infekciji. Koliko će lečenje da traje zavisi od oblika pneumonije, odnosno od vrste bakterije koja je dovela do zapaljenja pluća. Kod mladih, inače zdravih ljudi, lečenje traje obično pet do sedam dana. Kod bolesnika koji imaju druge faktore, lečenje traje duže, zbog čega je često neophodna i hospitalizacija. Lečenje se, zavisno od uzročnika, obavlja energičnom antibiotskom terapijom koja sadrži dva ili više antibiotika. Važno je da se zna da ni pneumonija ne stvara nikakve posledice, osim ako nije prisutan urođeni oslabljeni imunitet ili tumori pluća. Prema tome, akutni bronhitis stvara ovu vrstu komplikacija, ali nema nikakve veze sa hroničnim bronhitisom.

Pa, šta je onda hronični bronhitis?

- Hronični bronhitis je oboljenje nastalo kao posledica hroničnog nadraživanja disajnih puteva. Manifestuje se kontinuiranim kašljanjem i iskašljavanjem barem tri meseca u godini. Ovaj oblik bronhitisa nastaje pod dejstvom pušenja i aerozagađenja koje čine čestice dizela, prašina, industrijski gasovi, smog. Ali, pre svega, višegodišnje pušenje. Najveći broj bolesnika, koji je razvio hroničnu opstruktivnu bolest pluća (HOBP), kako se precizno ovo oboljenje zove, ili su pušači sa višegodišnjim stažom, ili su osobe konstantno izložene uticaju aerozagađenja.

Kako se ova bolest manifestuje?

- Osim stalno prisutnog kašlja i iskašljavanja, kod obolelog se ispoljava i otežano disanje. Prvo pri naporu, a onda i u mirnom stanju. Iza toga se javlja otežano disanje sa osećajem gušenja i sviranjem u grudima. Zapravo, ova hronična upala disajnih puteva dovodi do manje ili više trajnog suženja, koje se nikada ne povlači u potpunosti, niti spontano niti uz pomoć lekova. Bolest može jedino da se klasifikuje u više stadijuma. Najblaži oblik bolesnicima dozvoljava da obavljaju svakodnevne poslove, ali jako teško podnose bilo kakav fizički napor. Kod najtežih oblika, bolesnici su praktično invalidi, nesposobni i za najmanji napor, kao što je jutarnja higijena ili obuvanje cipela. Oni su osuđeni na doživotno primanje kiseonika u kućnim uslovima. Hronična opstruktivna bolest pluća jedina je bolest čija učestalost u svetu stalno raste. Države možda mogu da brinu o čišćenju vazduha od aerozagađenja, ali na pojedincima ostaje odluka da li će da puše ili ne.

Tekst; Z. O. Joksović

Izvor: Novosti