Osobe starije od 65 godina zbog bolesti, u proseku, piju osam-devet lekova istovremeno, pokazuju istraživanja.

Pri tome, lekari specijalisti se često fokusiraju samo na problem koji oni leče i propisuju lek bez uvida u to šta pacijent već uzima od terapije. Ovakav pristup dovodi do mogućnosti da nastanu interakcije između lekova sa lošim posledicama, pa pacijent koji pije "šaku tableta" rizikuje da lečeći se dodatno naruši zdravlje.

U intervjuu za "Novosti" profesor dr Slobodan Janković, farmakolog Kliničkog centra u Kragujevcu, kaže da bi glavnu ulogu u sprečavanju uzimanja lekova koji međusobno nepovoljno reaguju trebalo da imaju lekari opšte prakse:

- Zahvaljujući napretku tehnologije, lekarima su danas dostupne kompijuterske aplikacije pomoću kojih mogu da provere kako lekovi koje pacijent pije međusobno reaguju. Kada se ukucaju medikamenti kojima se oboleli leči, odgovor o njihovoj interakciji dobija se za kratko vreme.

Ako su rezultati nepovoljni, radi korigovanja terapije, pacijenta bi trebalo uputiti kod doktora koji su propisali lekove ili kod farmakologa.

Da li pacijenti pomoću ovih kompjuterskih aplikacija sami mogu da provere dejstvo među lekovima?

- Pristup ovim aplikacijama zasad imaju samo lekari. Neophodno je znanje i iskustvo da bi se procenilo da li interakcija među lekovima ima klinički značaj, odnosno koji su dokazani loši efekti. Kada bi pacijenti ovo koristili onda ne bi upotrebljavali nijedan lek, jer maltene svaki ima navedena skoro sva moguća neželjena dejstva.

Dakle, najbitnija je učestalost loših pojava. Ipak, pretpostavljam da će u budućnosti i pacijentima biti dostupna neka od sličnih rešenja za proveru bezbednosti lekova. Jer, nekada je važilo da samo lekari mogu da prijavljuju neželjena dejstva lekova, a sada to mogu da rade i pacijenti.

Kada je potrebna pomoć farmakologa i da li ima dovoljno stručnjaka ovog profila?

- Kada lekar specijalista nije sasvim siguran u interakciju lekova koje bi trebalo da propiše pacijentu, onda može da ga uputi kod kliničkog farmakologa. Mi se time usko stručno bavimo i obolelom možemo da savetujemo šta može da se uradi.

Nikako ne bi smelo da se na osnovu loše procene odluči da pacijent odustane od terapije. U vrlo malom broju interakcija se preporučuje da se odmah prekine sa uzimanjem određenog leka ili da se on zameni. Kod većine pacijenata koji piju lekove koji međusobno mogu da uzrokuju loše efekte samo bi trebalo učestalije da se proverava, zavisno od tipa leka, EKG nalaz, krvna slika ili neki drugi parametar.

Kada je o dostupnosti farmakologa reč, istina je da nismo baš brojna profesija, ali sve bolnice sa više od 400 postelja imaju specijalistu za ovu oblast.

Na osnovu čega se doktori odlučuju za primenu određene kombinacije lekova?

- Lekari propisuju lekove prateći farmakoterapijske vodiče. Ipak, neophodno je da pacijentu posvete dovoljno vremena da bi što preciznije utvrdili da li je konkretan lek zaista neophodan u terapiji ili nije.

Takođe, kada se pacijentu propišu lekovi trebalo bi ga uvek upozoriti na kakve simptome da obrati pažnju i kako bi i kada, u slučaju neželjenih reakcija, trebalo da prekine terapiju.

Često pacijenti imaju dobru terapiju, ali ne piju lekove redovno i na vreme.

- Istraživanja pokazuju da se više od 50 odsto pacijenata ne pridržava propisane terapije. Lekove piju tek kada osete pogoršanje stanja. Takvo, naknadno i nekontrolisano uzimanje lekova može da ima štetna dejstva.

Nije retkost da pacijenti piju lekove i bez preporuke lekara. Istini za volju, to su najčešće oni medikamenti kod kojih se neželjena dejstva ne mogu čulima osetiti i ne izazivaju jasne tegobe. Uglavnom je reč o antibioticima, sedativima, analgeticima...

Koja su najčešća neželjena dejstva među lekovima?

- Interakcija između antiaritmika amjodarona i beta-blokatora može da dovede do usporenja srčanog ritma. To praktično znači da bi onaj ko pije ovu kombinaciju lekova trebalo učestalije da radi EKG. Loša dejstva izaziva i kombinacija grupe lekova koji se nazivaju ACE inhibitori i diuretici koji štede kalijum.

ACE inhibitori imaju tendenciju da povećaju nivo kalijuma u krvi, a ta vrsta diuretika takođe štedi ovaj mineral u organizmu i dolazi do njegovog prevelikog porasta, što negativno deluje na srce i mišiće.

Šta bi trebalo znati o neželjenim efektima lekova koji se masovno koriste?

- Antibiotici koji se često piju na svoju ruku mogu da izazovu štetne posledice po bubrege. Takođe, lek metformin, koji se uzima za regulaciju šećera u krvi, u kombinaciji sa kontrasnom tečnošću koja se ubrizgava u krvotok za potrebe dijagnostike skenerom, stvara negativan uticaj na bubrege ako se radi o starijoj osobi koja nije uzimala dovoljno tečnosti.

Masovno se nekritički piju i analgetici iz određenih grupa. Ovi lekovi povećavaju rizik od kardiovaskularnih oboljenja. Naročito bi trebalo da ih izbegavaju oni koji pate od srčane insuficijencije.

- Sproveli smo studiju u okviru koje smo radili farmakološki profil za svakog pacijenta ponaosob. Uzimali smo u obzir godine života, bolesti od kojih boluje i druge važne parametre i pravili listu lekova koje bi trebalo da pije, a koje da izbegava. Međutim, ovakav pristup u praksi nije zaživeo, jer je vrlo skup i spor.

Naime, samo jedan pacijent zahteva oko 10 radnih dana farmakologa, ali istini za volju ovakav profil bi važio čitavu deceniju.

Da li bi lekari svakom pacijentu koji pije veći broj lekova trebalo da posvete posebnu pažnju?

- Naravno. Naročito ako pije više od pet različitih lekova, jer ta pojava se naziva polifarmacija. Što se pije veći broj medikamenata, veći je rizik da oni u međusobnoj reakciji stvaraju posledice. Polifarmacija je inače trend u svetu, a do nje je došlo kako zbog poboljšanja zdravstvene zaštite tako i zbog produžetka životnog veka.

Od značaja je i činjenica da farmaceutska industrija podstiče korišćenje lekova i kroz studije i kroz marketing.

Tekst: I. Kovačić

Izvor: Novosti