Uzrok česte ukočenosti leđa, vrata i ramena svakako je današnji stil života, ali to mogu biti i iznenadni pokreti ili pad u određenom položaju.

– Loše životne navike izazivaju mnoge zdravstvene tegobe. Pre svega, reč je o lošem držanju, dugom sedenju i nedovoljnom kretanju, a tu su i emocionalni stresovi, komplikovani i nerešeni konflikti, nepravilna ishrana, nepravilno disanje. Sve to što urušava zdravlje, s vremenom dovodi ne samo do bola u leđima već uopšte utiče na čitav koštano-mišićni sistem.

PROČITAJTE VIŠE: KAD GLAVA ZABOLI, MISLI SU KRIVE: kako vratiti organe u normalnu ravnotežu

Na ove disfunkcije koje su obično praćene bolom mogu uticati i problemi s unutrašnjim organima. Tako, na primer, kod bolova u leđima, primarni problem može biti poremećena funkcija želuca, koja se odražava na torakalnom delu kičme, dok problemi s bubrezima, debelim crevom i bešikom mogu dovesti do bola u leđima, vratu ili ramenima – objašnjava dr Dragan Anđelković, osnivač Centra za osteopatsku edukaciju i integrativnu medicinu u Beogradu.

Dr Anđelković je više od trideset pet godina živeo i radio u Italiji. Na osnovu molbe koju je podneo 2015. godine, specijalna komisija Ministarstva zdravlja u martu ove godine priznala je osteopatiju kao novu medicinsku granu i uvrstila je u grupu tradicionalne alternativne medicine, zajedno s kiropraktikom.

Prema definiciji Svetske zdravstvene organizacije, zdravlje je stanje potpunog fizičkog, mentalnog, duševnog i društvenog blagostanja, a ne samo stanje bez bolesti i iznemoglosti. A to je zapravo i filozofija osteopatske medicine. To znači pomoći pacijentu da se oslobodi od bola i loše pokretljivosti nekog zgloba, ali i tražiti uzroke koji su doveli do takvog zdravstvenog stanja i koncentrisati se na to da se disfunkcija i problemi ne ponavljaju. 

– Osteopatija je opširan manuelni, dijagnostički i terapeutski postupak, koji se primenjuje kod oštećenja koštano-mišićnog sistema, te se ona dijagnostikuju, leče i koriguju. Naziv osteopatija potiče od grčkih reči osteo – kost i pathia – patnja. Poslednjih godina sve je popularnija u čitavoj Evropi, a već decenijama poznata je u SAD-u, Kanadi i Australiji, gde je priznata kao zdravstvena grana ili specijalizacija. Osnovao ju je dr Endrju Tejlor Stil sredinom 19. veka u SAD-u sa ciljem lečenja obolelih bez lekova i hirurških metoda – navodi naš sagovornik. 

Kako deluje osteopatija

Osteopatija deluje putem ručne metode tako što osteopata utvrđuje izvor ukočenosti i blokada u telu, koje mogu uzrokovati bol, oslabiti cirkulaciju, ograničiti i otežati pokretljivost ili dovesti do neke druge telesne disfunkcije. 

– Primenjujući odgovarajuću tehniku, osteopata oslobađa tkivo tenzije, čime se poboljšava cirkulacija i pokretljivost tog dela koštano-mišićnog sistema, a time i čitavog tela. Osteopatski tretmani su spinalna dekompresija, terapeutska masaža, ozon-terapija (infiltracija). Poželjno je koristiti ih i u preventivne svrhe radi očuvanja zdravlja i kvalitetnijeg života – kaže dr Anđelković.

Kome se preporučuje osteopatija

Osteopatija se preporučuje osobama koje imaju probleme ne samo sa zglobovima i misićima već i sa unutrašnjim organima kao i loše opšte zdravstveno stanje. Pomaže i kod hroničnog umora, nedostatka životne energije, glavobolje, loših odnosa s partnerom ili u krugu porodice i okruženja.

Osteopatski pregled se radi „od glave do pete“, bez obzira na vrstu bola radi kog je pacijent došao. Prilikom prve posete on upoznaje osteopatu s opštim zdravstvenim stanjem i celokupnom anamnezom, koja predstavlja detaljan izveštaj o problemu, njegovim simptomima i trajanju. Ako se radi o bolnom stanju, važan je što detaljniji opis bola, da li se širi i u kom smeru, u koje doba dana i slično. Navedeni podaci bitni su za određivanje terapije. Sledi detaljan pregled tela, kako bi osteopata stekao opšti uvid i odredio prirodu i problema.

– Osteopatski tretman i pregled uvek se rade ručno, a tehnika zavisi od dela tela koje je potrebno tretirati. Svi testovi se takođe obavljaju ručno radi što preciznije dijagnoze. Strukturna osteopatija se primenjuje u tretiranje mišića, zglobova, ligamenata i kostiju; viscelarna osteopatija namenjena je tretiranju unutrašnjih organa, dok se kraniosakralna osteopatija koristi pri tretiranju glave, trtične kosti i raznih emocionalnih situacija koje su ostale nerešene – navodi dr Dragan Anđelković. 

Tekst: Žaklina Milenković

Izvor Lepa i srećna