Šetnja šumom u jesen ne bi bila potpuna bez ushićenja koje izaziva pronalazak mladog vrganja, bukovače ili lisičarki. Nije ni čudo s obzirom na sve nutritivne prednosti gljiva i bogatstvo njihovog ukusa.

PROČITAJTE JOŠ: Dijeta sa pečurkama: oslobodite se kilograma na najzdraviji način

Zbog visokog procenta belančevina, gljive nazivaju i šumskim mesom. Uz to, imaju malen procenat masnoća i spadaju u niskokalorične namirnice. Bogate su mineralima poput gvožđa, mangana, fosfora, kalijuma i vitaminima A, C, B1, B2 i D1.

1. Shtake: eliksir života

Na japanskome shi znači drvo slično hrastu, a take - gljiva. Shitake su gljive koje rastu na njegovu panju. Dele se na one cenjenije i lekovitije sa debljim šeširom zvane donko i one s tanjim šeširom zvane koshin. Japanci ih uzgajaju od davnina i smatrali su ih eliksirom života. Najveća lekovitost tih gljiva postiže se sušenjem na suncu.

Smatra se da ova vrsta gljiva snižava krvni pritisak i holesterol i sprečava rast tumora, pa se od njih prave i dodaci ishranii. Sveže shitake možete kuvati, od njih praviti umake, rižota, variva, dok sušene shitake treba ostaviti u vodi 30 minuta. Od njih se može kuvati i čaj koji će smanjiti preteranu napetost i stresna stanja.

2. Šampinjoni: hrana bogova

Šampinjoni gljive klobučarke izrazito pogodna za uzgoj. Dobro je često ih konzumirati, jer su bogati hranjivim stvarima, a sadrže malo kalorija (šoljica šampinjona sadržava samo 31 kaloriju). Od minerala kojima su bogati najzastupljeniji su selen, bakar, kalijum, fosfor i cink. Takođe, bogate su vitaminima B kompleksa i folnom kiselinom.

Nekad su se smatrali hranom bogova, a danas je otkriveno da sadrže fitonutrijente, polisaharide koji gode zdravlju, jer imaju snažno antioksidantno delovanje i štite DNK i naše stanice od oštećenja. Šampinjoni se mogu sušiti, kiseliti i standardno dinstanti u rižotima, kuvati u varivima, dodati u salate. Možete da pravite različite umake, a veće komade možete da punite ili pečete na gril tiganju.

3. Vrganj: kralj šume

Vrganj je poznat kao kralj divljih gljiva. Ima okrugli mesnati smeđi šešir i resice na unutarašnjoj strani kapice. Raste u listopadnim i u zimzelenim šumama. Vrganj je jedna od sigurnijih divljih vrsta gljiva, jer nema zamenu među otrovnim gljivama, ali opreza nikad dosta, pa u branje treba krenuti sa iskusnim poznavaocima gljiva. Pravi gastronomski užitak pružiće ako ga pripremite kao varivo, dinstate i pravite od njega rižoto.

Mlade vrganje možete kiseliti u kombinaciji s ostalim jestivim divljim ili uzgojenim gljivama, a vrlo mlade i zdrave vrganje možete pripremiti i sirove. Kako ih ne bismo imali samo u kratkom razdoblju proleća i jeseni, vrganje možemo i sušiti i u njima uživati tokom cele godine.

4. Jajčara: ukusna pupavka

Jajčara se smatra jednom od najkvalitetnijih divljih vrsta gljiva. Raste u kasno leto i jesen i nazivaju je još blagva, kneginja ili knez. Šešir ove pečurke je narandžastocrveni, a ispod njega je venčić. Mlada blagva obavijena je belom opnom i izgleda kao da izlazi iz jajeta. Važno je napomenuti da se u branje ovih ukusnih gljiva treba uputiti isključivo sa iskusnim gljivarima, jer postoji opasnost da je zamenimo otrovnom gljivom muharom.

PROČITAJETE JOŠ: Brzi recepti za početnike: tikvice punjene pečurkama bukovačama

Jajčaru možete peći na roštilju, dinstati sa jajima, a prikladna je i za kiseljenje i sušenje. Blaga je ukusna i lako svarljiva.

Blagva ili jajčara, foto: Wikipedia

Tekst: Željka Fordren Jambrešić

Izvor: Sensa klub